Knjiga predstavljena i u Virovitici

VIROVITICA – Moram priznati da smo u Gradskoj knjižnici i čitaonici imali tremu, puno veću nego u Zavičajnom društvu Virovitičana u Zagrebu i pitomačkoj Knjižnici i čitaonici, mjestima gdje smo do sada održali predstavljanje knjige «Virovitičanka u Zagrebu» naše kolumnistice Sandre Pocrnić Mlakar. To je razumljivo, utješit će nas znalci i oni koji imaju više iskustva u tim stvarima: Uvijek je teže nastupati pred svojim sugrađanima, pred ljudima koje znate i koji znaju vas. Zato smo, možda, djelovali malo uštogljeno i previše ozbiljno. Zato, možda, nismo pazili na neke sitnice, kao na primjer, čuju li nas oni u zadnjim redovima. Ali, ipak, da nas nisu čuli valjda bi netko viknuo: «Glasnije»!

Možda je nedostajalo malo glazbene podloge, možda bi nam to razbilo tremu? Na to me podsjetio Siniša Prpić naglasivši da bi Balašević bio idealan za te stvari. Netko je primijetio da su se slajdovi na ekranu vrtjeli prebrzo, ali nas je Leo Škrinjarić s HTV-a razuvjerio: «Išlo je dovoljno brzo da su svi mogli pročitati bez problema, a oni koji nisu stigli, mogli su to učiniti kad se poruka ponovila».

Ipak, svi su nam rekli da su proveli jedno lijepu i ugodnu večer i da smo prekritični prema sebi. Ja sam pak priznao da imam tremu: «Sada tek razumijem one koji svakodnevno nastupaju javno i obećanjem da ću im eventualne gafove ponekad progledati kroz prste». Nismo spomenuli da je knjigu prelomio i tiskao «Grafoprojekt» te da je karikaturu na naslovnici nacrtao Roko Idžojtić.

Na predstavljanju knjige okupila se standardna publika koja redovno dolazi na slična događanja, ljubitelji lijepe riječi. Došli su naši prijatelji, junaci Sandrinih priča, njene kolege psiholozi. Bili su tu gradonačelnik Zvonko Kožnjak i župan Tomislav Tolušić sa suprugama, s stigao je dožupan Zvonimir Šimić. Bilo je, naravno, i forumaša, no nisi nam otkrili nickove.

Iz Zagreba nam, međutim, nije došao profesor Vladimir Kolesarić. Ispričao nam se i zamolio da publici prenesemo pozdrave što smo i učinili. Dan prije promocije stigao mi je mail: «Dragi Gorane, imam jednu loš vijest za Vas i još goru za mene», napisao mi je profesor objašnjavajući kako mu je doktor, zbog bolesti, zabranio put i najavio operaciju. «Tako je to kad imate posla sa sedamdesetogodišnjakom», našalio se profesor. Dragi profesore, želimo Vam brzo ozdravljenje i vidimo se na promociji knjige u «Boomu» ovog ljeta. Tamo će biti promocija za mlade pa ovim putem pozovamo Vas i sve Vaše vršnjake na završni party.

«Predgovor profesora Kolesarića i njegove riječi na promociji u Društvu Virovitičana u Zagrebu podrška su kakvu sam mogla samo priželjkivati. Kad sam počela pisati kolumne pod naslovom Virovitičanka u Zagrebu nisam znala kako će to primiti Društvo Virovitičana, čiji je predsjednik profesor Kolesarić. No, profesor i članovi Društva knjigu su dočekali s velikim odobravanjem i pohvalama, što mi je doista veliko priznanje.

Uz to, profesor Kolesarić preporučio me je profesorici Mirjani Krizmanić, koja je također bila moja profesorica na psihologiji, a danas je članica vrlo uglednog Građansko-etičkog foruma. Profesorica Krizmanić je, čitajući knjigu, poručila da sebi i svim čitateljima od srca želi da nastavim pisati za Virovitica.net. Pohvale profesorice Krzmanić i profesora Kolesarića najljepša je reakcija metropole na knjigu Virovitičanka u Zagrebu», rekla je Sandra. Umjesto profesorovih riječi, predgovor koji je napisao za knjigu pročitala je naša gošća, glumica Kazališta Virovitica Snježana Lančić Prpić koja je pročitala i ulomke iz ostalih priča.

«Za Virovitica.net počela sam pisati tražeći publiku koju ne zanima senzacionalističko novinarstvo, već jednostavne stvari koje čine građansku svakodnevnicu. Drago mi je što sam je ovdje pronašla i što Virovitica nije izgubila one vrijednosti koje sam ja usvojila odrastajući u ovome gradu», uvela je Sandra publiku u večerašnje predstavljanje. Na svakoj promociji dosad čitali smo Jednosmjernu, prvu priču napisanu za Virovitica.net i zbog njezine simbolike nismo je ni ovaj put preskočiti.

«Forumaši koji su komentirali članke objavljene na Virovitica.netu primijetili su još na početku da ja u svojim kolumnama ni ne pokušavam biti objektivna. Doista, ispostavilo se da s njima dijelim subjektivna iskustva i tu se ispostavilo da pronalazimo zajedničke točke i zajedničke teme. Kroz tu virovitičku vizuru tumačila sam sve što mi se događalo - pa čak i svog muža Dalmatinca, što mi je omogućilo neke nove spoznaje o Virovitici, a i o Dalmatincima.

Moja nezaposlenost, projekti kojima sam se bavila, potraga za novim poslom, snalaženje i pisanje kao u početničkim danima… sve je to bio materijal od kojega sam gradila virovitičke priče, s tim da sam u svakoj nastojala ukazati na neke naše, virovitičke odlike, koje postaju izrazitije tek kad se uspoređujemo s drugima», uvela je Sandra u čitanje odlomka iz priče Za sebe ili za nas.

Potom je Snježana pročitala ulomak iz priče Bicikl je i naš za što je Sandra prethodno rekla: «Pretpostavljam da su mnogi od nas otišli iz Virovitice u veće gradove upravo zbog usporedbe s drugima. Ta usporedba potrebna nam je da bismo bolje upoznali sebe i možda ubrzali svoj razvoj ili korigirali pogreške. Stoga pišući u Virovitici nisam mogla zaobići ni sredine s kojima se Virovitica tradicionalno mjeri i uspoređuje»

«Jedna od prvih inicijativa koja se pokrenula na forumu Virovitica.neta potaknuta mojim kolumnama bila je ideja o kotlić-partyju. Zapravo se ekipa koja tradicionalno priređuje kotlić-partyje ponudila da ga organizira za sve nas, što smo objeručke prihvatili. Bio je to jedan od najboljih primjera kako se globalna mreža može iskoristiti za lokalne potrebe. Kotlić party zato ističem kao primjer dogovora i suradnje i nadam se da ćemo svi zajedno naći način da dogovaranje i javnu raspravu na internetu iskoristimo i za neke druge akcije", kazala je Sandra najavljujući priču Dobri glasovi daleko se čuju.

Sandra je objasnila u zašto podnaslov vodič za mlade. «Pretpostavila sam da se na netu obraćam mlađoj publici nego u novinama. Zbog njih sam željela prisjetiti se našeg odrastanja, školovanja, učenja na vlastitim pogreškama i prenijeti im možda neke poruke koje će njima pomoći u odrastanju. Uz to, ispostavilo se da smo mi fircigeri upravo najbolji i najvjerniji forumaši, da se volimo družiti, šaliti, razmjenjivati mišljenja, upoznavati… Vodič za mlade zato poručuje – svi smo mi mladi ako smo dovoljno entuzijastični»

Vodič za mlade

»I tu dolazimo do mojih mušketira na zadnjim koricama knjige – moj suprug, Mirko Vid Mlakar, napisao je moju kratku biografiju, a ovo njegovo priznanje o kućnim poslovima, ispostavilo se, najzanimljivije je u cijeloj knjizi našim novinarkama ženskih novina, kao što se moglo vidjeti u intervjuu u Cosmopolitanu.

Profesor Kolesarić ponovno je istaknuo ime velikog virovitičkog novinara Fra Ma Fua, koji će se u Virovitici sigurno još dugo spominjati, a ima nas koji smo to spremni i podržati. Dva moja vršnjaka-književnika Miljenko Jergović i Renato Baretić, koje sam pozvala da svojim preporukama pozdrave virovitičku publiku, prepoznali su moju poruku o mladenaštvu i entuzijazmu i u svojim porukama odredili gabarite važne za sve nas. Renato Baretić – kojeg sam nazvala stručnjakom za provinciju, jer je ne samo opisao, nego čak izmislio najudaljeniji otok u hrvatskom Jadranu, otok Trećić – u svojoj je preporuci čitateljima rekao baš ono što smo mi u Virovitici, vječnoj provinciji, željeli čuti – provincija nije pojam iz geografije, već iz psihologije.

U vrijeme Interneta, doista možemo biti na bilo kojoj točki na zemaljskoj kugli i istodobno umreženi u veliko, globalno selo. Ta nam pozicija omogućuje da naše gradove razvijamo birajući utjecaje koji stižu izvana, a ne prepisujući ih. Miljenko Jergović pak, stručnjak za prisjećanja na odrastanje u socijalizmu i čuvar uspomena na rodni grad, podsjetio nas je na nešto što često zaboravljamo, a možda ne bismo trebali – u srednjim godinama skloni smo svoj mladenački entuzijazam pripisivati mladenačkim zabludama.

A možda ne bismo trebali», rekla je Sandra i citirala Jergovića: „Kada se pogledamo kakvi smo nekada bili, čini nam se da smo bili blesavi. A to je zapravo najbolji znak da smo u međuvremenu poblesavili.“ Pa ako smo već mladi i entuzijastični možemo pogledati današnju mladež s više razumijevanja i zapitati se što smo im omogućili zaključila je Sandra i najavila priču Prostor za mlade - 30 godina poslije.

«Najljepše zahvaljujem virovitičkoj knjižnici što me je pozvala da održim promociju knjige, a iznad svega zahvaljujem virovitičkoj publici, čitateljima i suradnicima na forumu Virovitica.neta, uz čiju sam pomoć i podršku realizirala ovu knjigu», završila je Sandra.

Na kraju smo sve pozvali na Jeger party. Uz tradicionalnu virovitički kobasicu ponudili smo i domaća pića naših sponzora - Graševinu iz vinskog podruma «Maljak» i Prima pivo, Pivovare iz Gruda. Uz njih promociju su pomogli HGK-Županijska komora Virovitica, Trgocentar, TVIN i restoran MFM.

 

Virovitičanka u Zagrebu