Virovitica.net

Blog urednika

Kirvaj, kirbaj, a boga mi i vašar!

21.08.2012.
Kirvaj, kirbaj, a boga mi i vašar!

Prošlo je još jedno Rokovo, dvanaest dana kulture, umjetnosti, zabave, sporta, glazbe, plesa i - kako za koga - razuzdanog noćnog života. Svega je tu bilo: izložbi, koncerata, filmova, oktana, futsala, košarke, kuglanja, plivanja, streljaštva, bicikala, konja, antikviteta, poezije, rocka, hausa, cajki, alkohola, galame i zabljuvanih ulica.  Ukupno, ne računajući programe koje su u svojim kafićima priredili ugostitelji, 87 događanja na 5 pozornica s više od 1800 sudionika. Puno posla za komunalne službe i organizatore kojima valja čestitati na trudu i marljivom radu.

S brojkama uvijek valja biti oprezan pa ovdje neću koristite službene podatke o ukupnom broju posjetitelja, no sva su događanja našla svoju publiku, a na nekima se tražilo i mjesto više. Središte grada je živjelo, ljudi su izašli iz svojih kuća, više-manje uživali i možda se zabavljali.  Na gotovo sve programe, a pogotovo na koncerte takozvanih zvijezda doputovali su i brojni gosti iz okolnih gradova - Daruvara, Grubišnog Polja, Đurđevca, Slatine, Orahovice i drugih mjesta što je jedan od ciljeva ove kulturno-zabavne i turističke manifestacije.

Kako to obično biva medalja ima i drugu stranu. Približno jednak broj naših sugrađana zavlači se u kuće i stanove, zatvaraju prozore kako bi mogli spavati i odmarati, šeću na sasvim drugom kraju grada, odlaze u klijeti i vikendice, a osobno znam mnoštvo onih koji upravo čekaju Rokovo da otputuju na godišnji odmor.  I sasvim su ravnodušni prema svemu onome što se tih dana događa na ulicama.

Uvijek je tako bilo i bit će. Teško je svima ugoditi pa organizatori pribjegavaju prokušanoj formuli 'za svakog po malo, za svakog po nešto'. I tu griješe jer na kraju, u želji da se svima svide, dobijemo papazjaniju.

Upravo zato Rokovo već 15 godina bezuspješno traži formulu, nikako da se profilira  i da konačno postane prepoznatljiva manifestacija. Programi koji se mogu raširiti na cijelo ljeto trpaju se u tih dvanaest dana, miješaju se kruške i jabuke, termini se vrlo često preklapaju pa se sve ponekad pretvori u kaos. Vrhunac meteža je pet pozornica na malom prostoru; zvukovi se sudaraju, ljudi više ne mogu uživati u programu koji su došli pogledati. Slučaj s Enesom Kiševićem potvrda je te zbrke.  

Ono što unazad dvije godine upada u oči je pokušaj da se imitira Špancirfest. Ali, Virovitica nije Varaždin, zakasnili smo za takvu šprancu pa je Rokovo samo blijeda kopija varaždinske manifestacije.

Kad se sve zbroji i oduzme dobijemo kirbaj, kirvaj, a boga mi i vašar.  Pod tim pojmovima ne mislim baš ništa loše! U mnogim gradovima turističke zajednice su od kirbaja napravile brendove, a najpoznatiji svjetski  vašar, Oktoberfest u Minhenu, posjeti šest milijuna ljudi iz cijelog svijeta.

 

Blog urednika

Virovitica Prvak EU Fondova! Jalova utjeha gradu iz čij ...

Zašto je bilo potrebno 24 sata da dobijemo odgovor koli ...

Napadi Živog zida na novinare su pravilo, a ne izuzetak ...

Zadarski sud kaznio čovjeka koji je na Facebooku prijet ...

Tužideda: Đakić opet okreće pilu - nisu krivi oni koji ...

Sa zadovoljstvom objavljujemo top listu 50 najčitanijih ...

Učio sam kako koristiti arhive i baze podataka sa suđen ...

Htjeli se „približiti“ narodu, pa narodski rečeno – pop ...

Nekad Titu nosio štafetu, danas se diči ustaštvom i pro ...

Da se ne zaboravi: Kako je prije 20 godina zbog šupka n ...