Virovitica.net

Priča

Kiro

Ivica Smolec
Velika Gorica / Zagreb  ●  16.12.2007.
Kiro
Kiro se dokoturao do mene na kotačićima pričvršćenim za batrljke svojih nogu. Široki osmijeh prepoznavanja, veseo glas.
- Šefe, imaš danas kunu?
- Nemam, Kiro, tanak sam, drugi put! I sam sam gladan, nemam ni za sendvič! I ne zovi me “šefe”, već sam ti rekao! – viknuo sam kroz otvoren prozor moje stare “Kie”, da nadglasam buku prometa:
- Šefe, skreni na onaj parking, nešto važno će ti kažem!
Kiru sam upoznao na tom križanju, obično sam mu pružao novčić kroz prozor. Nisam imao pojma što bi mi on to tako važno imao saopćiti ali sam skrenuo na parkiralište čim mi je to dozvolilo zeleno svjetlo na semaforu. I on je iskoristio istovremeno zeleno svjetlo za pješake i projurio preko zebre, odguravajući se o asfalt dlanovima u rukavicama. Izvježbanost je učinila da je jurio kao na motorni pogon.
Zaustavio se kraj auta, mahnuo mi da izađem i produžio do prazne klupe u hladu. Sad mi stvarno nije preostalo ništa drugo nego da odem do te klupe. Sjeo sam, on je skinuo svoje “pogonske” rukavice i odložio ih na klupu. Uzeo je ruksak s leđa, izvadio iz njega pola kruha i razmotao papir u kojem je bila narezana tirolska salama.
- Evo, šefe, danas ja tebe častim!

Priča

U svom svijetu

U svom svijetu

Pogrešno cjepivo

Pogrešno cjepivo

Odjeća čini čovjeka

Odjeća čini čovjeka

Dar

Dar

Lubenica

Lubenica

Drski lopov

Drski lopov

Svi smo mi čipirani

Svi smo mi čipirani

Kraj karijere

Kraj karijere

Kolateralne žrtve korone

Kolateralne žrtve korone

Nada - anđeo smrti

Nada - anđeo smrti