Virovitica.net

Reportaža

Kako je Šerif uz pomoć Maksa i Kike pobijedio tešku depresiju

Goran Gazdek  ●  28.12.2011.

Za mene ne mora biti, ja ću preživjeti dan i s koricom starog kruha, ali oni ne smije biti gladni jer su Kika, Maks i Chonook jedina obitelj koju imam - kaže nam Josip Sunđi, Virovitičanima poznatiji kao Šerif naglašavajući kako oni ne smiju osjetiti neimaštinu. Od socijalne pomoći i nadnice koju u sezoni zaradi u duhanu prvo odvoji za suhu pseću hranu i zdravstvenu njegu svojih ljubimaca, a njemu što ostane.

- To je uglavnom ništa, pogotovo sada kada nema nadnica. Ali meni više i ne treba. Dovoljno je da imam za svijeću zimi kad mi isključe struju i za baterije da mogu slušati radio - objašnjava Šerif.

Živi u skromnom kućerku u Osječkoj ulici, a obrokom iz pučke kuhinje ubije glad. Svakoga dana sa svojim haskijima prijeđe dvadesetak kilometara.

- Želim priuštiti ljubimcima ono što nose u svojim genima. Ti su psi stoljećima uzgajani za vuču, oni naprosto obožavaju trčati upregnuti u bicikl ili u saonice kada ima dovoljno snijega - priča Šerif dodavši kako mu je cilj jednoga dana u Virovitici organizirati utrku zimskih pasa na kojoj bi sa svojim psećim zapregama sudjelovali njegovi prijatelji iz cijelog svijeta s kojima kontaktira putem fejsa.

Haskije je nabavio prije dvije godine. Htio je imati samojeda kao njegov nećak gdje se prvi put i susreo sa nomadskim, zimskim psima. Bio je spreman prodati motor i računalo kako bi kupio štene samojeda, ali su ga tetka i nećak odgovorili jer su na radiju čuli oglas da se poklanja štene haskija pa je tako Maks ušao u Šerifov život.

- Te sam godine radio kod jedne obitelji u Rezovačkim Krčevinama, čuvao sam ovce i obolio od teške depresije. Bio sam na rubu samoubojstva, uvijek bi me smirio nećakov samojed. Tražeći informacije na Internetu o toj pasmini vidio sam prekrasne slike koje su u meni izazvale takve emocije da su mi potekle suze. Čvrsto sam odlučio imati psa i otišao sam po Maksa. Kasnije sam dobio i Kiku, a nedavno nam se pridružila i Chonook.  Ona je još mala i ne mogu je upregnuti - prisjetio se Josip teških trenutaka i dodao kako se bolest zahvaljujući ljubavi, toplini i prijateljstvu koju mu psi pružaju brz povukla.

Reportaža

Što rade vatrogasci na šumskim požarima?

Tri dana života na biciklu u Karavani prijateljstva

Križnica u reportaži Jutarnjeg lista: Skela je naš je n ...

Šahovski otok: pitomački srednjoškolci svakog dana pod ...

Skelar Spomenko Cetin: Svjedočimo dvjema moćnim silama ...

Bježite dečki, ide cura: Jedanestogodišnja Enola već še ...

Zelena blaga Bilogore - biciklisti iz cijele Hrvatske h ...

Reportaža: Humanitarna pomoć za Ukrajinu

Muzej u loncu: Baka Slava i kovrtanji virovitičkog kraj ...

Milijune eura dao prijateljima i otišao živjeti u brvna ...