Jan Vlašimsky je rođen u Češkoj u Všeny kraj rijeke Jizere 22. svibnja 1861. godine, završivši srednju školu, u Pragu je u vojno-glazbenom zavodu učio violinu. U mađarskom gradu Pečuhu zaposlio se kao dirigent orkestra koncertne glazba, gdje se i oženio. U Viroviticu dolazi Vlašimsky 1886. godine kao 25-godišnjak na natječaj za novog kapelnika Društva za promicanje glazbe (danas Gradska glazba) i učitelja guslanja. Od tada pa idućih 50 godina sav glazbeni život Virovitice vezan je za njegov rad.
Pola stoljeća bio je kapelnik Društva za promicanje glazbe, od 1890. do 1919. godine bio je zborovođa HPD-a Rodoljub, vodio je tamburaški orkestar HTD-a Sloga i kasnije tamburaško društvo Mladost, a povremeno je ravnao i drugim pjevačkim zborovima, tamburaškim i gudačkim orkestrima. Uz to bio je nadareni glazbeni pedagog i učitelj. Zahvaljujući njegovu radu Virovitica je 1883. godine dobila jednu od najstarijih glazbenih škola na hrvatskom sjeveru. Osobito je bila popularna škola violine, ali su se učili i drugi instrumenti, glasovir, harmonika, violončelo, tambure. U njegovo vrijeme Virovitica je imala nekoliko dobrih gudačkih i tamburaških orkestara. Vlašimsky je za sobom ostavio i brojne skladbe, jer je za sve virovitičke glazbene orkestre i zborove marljivo skladao, po uzoru na Ivana pl. Zajca.
<<< Što znamo o Janu Vlašymskom?
<<< Potpisan protokol o suradnji Češke besede i Všeňa
<<< Vlašimsky, začetnik virovitičkoga glazbenog života
<<< Promovirana monografija "Jan Nepomuk Vlašimsky": Kapitalno djelo virovitčke glazbene kulture
Četvrto je dijete postolara Jana i Ane. Srednju je školu završio u susjednom gradu Turnovu. Glazbu je studirao u vojnoj glazbenoj školi u Pragu (violina, trzalačka i limena glazbala). Nakon završenoga studija 1880. služio je vojsku u Beču kao zamjenik kapelnika vojne limene glazbe. Pred završetak vojske seli se u grad Pečuh u Mađarskoj gdje radi i djeluje kao dirigent, voditelj orkestra koncertne glazbe. U tomu se gradu i oženio.
Nakon što je postavljen na mjesto novoga kapelnika Društva za promicanje glazbe, Vlašimsky se poželio dokazati pred virovitičkom publikom. Na Silvestrovo iste godine (tada ima samo 25 godina) nastupa u dvorani svratišta „K Lippeovoj ruži". Dirigirao je orkestrom od četrnaest gudača. Već tada je stekao veliku slavu u malome gradu. Osim glazbe, Vlašimsky je bio osobito nadaren u pedagogiji. U sklopu Društva za promicanje glazbe osnovana je i glazbena učionica. Virovitica je tako dobila među prvima u Slavoniji jednu od najstarijih glazbenih škola. Osnovnu je inspiraciju Vlašimsky crpio iz domaćih tema, najčešće dajući već u naslovu skadbe ideju. Skladao je koračnice, valcere, mazurke te zborne i crkvene pjesme.
Pretpostavlja se da je načinio oko stotinu skladbi, a većina njih je zagubljena. Od 1883. do 1917. vodio je privatni dnevnik. Njegov je glazbeni uzor bio Ivan pl. Zajc. Dakako, najvažniji utjecaj na skladateljstvo Vlašimskoga imala je pomodna građanska glazba toga vremena, ali i melodika narodne glazbe ovoga dijela Hrvatske. Budnice i koračnice su bile osobito popularne, a imale su osobiti domoljuban naboj.
Nije poznato je li Vlašimsky imao problema tijekom političkih promjena na ovim prostorima nakon raspada Austro-Ugarske i bezuvjetnoga ujedinjenja s Kraljevinom Srbijom te konačno monarhističkom Jugoslavijom. Između ostaloga, Vlašimsky je punih pedeset ljeta djelovao kao glazbeni pedagog i zborovođa u Virovitici. Njemu je u čast održan oproštajni koncert na Božićni ponedjeljak 1936. u staromu hotelu.
IVAN DOBROVEC PLEVNIK O JANU
Veliki Vlašimskov muzički arhiv sadrži dragocjenu riznicu, reperoar harmoniziranih i instrumentiranih skladbi, koje trajno svjedoče o njegovom sposobnom i marljivom radu.
Osim što je radio kao glazbenik, Vlašimsky je određeno vrijeme djelovao kao blagajnik i član uprave Narodne čitaonice (kasina), tajnik Dobrovoljnoga vatrogasnog društva u Virovitici i predsjednik društva Čeha u Virovitici, „Češke besede".
OSTAVKA NA MJESTO KAPELNIKA
S glazbenom karijerom oprostio se 9. prosinca 1936. pismom koje je uputio Društvu za promicanje glazbe u Virovitici sljedećeg sadržaja: Nakon 50 godina neprekidnoga djelovanja u Društvu podnašam ovom moju ostavku kao kapelnika, te molim mene svih dužnosti 1. studenoga 1937. razrješiti dužnosti prema ovom uglednom Društvu. Razlog moje zahvale na ovom mjestu je visoka starost od 75 godina i zdravlja narušenoga. Pošto mišljah da meni Vaše Društvo nemože pružiti nikakovu mirovinu, koju sam od gradskoj poglavarstva već 3 puta zatražio, i pošto se tim ogromnih 90% gradjanstva zgraža. Da se može u današnjem vjeku tako dogoditi, da se ispuni koji je punih 50 godina radio na prosvjetnom polju nemože nikakvo primanje, što na tomu mislim da as gradjani zamole gradsko vijeće. Da se meni prizna moj skromni 50 godišnji rad u gradu Virovitica.
Virovitica se dostojno odužila svom dugogodišnjem kapelniku - njegovim imenom nazvane su osnovna glazbena škola i ulica. Neumorna Jasna Berger, predsjednica virovitičke Češke besede je otišla ne jedan nego desetak koraka dalje. Utemeljila je međunarodnu glazbenu manifestacij Proljetni zvuci Jana Vlašymskog koju svakog svibnja organizira u suradnji s gradskim udrugama i institucijama, a godine 2016. uredila je raskošnu i sveobuhvatnu monografiju o životu i radi Jana Vlašimskog s obiljem podataka, fotografija, isječaka iz novina, partitura i notnih zapisa. Autor monografije je Vjenceslav Herout, a prilog su pisali dr Ivo Josipović i Ivan Zelenbrz. Spomen na Jana Vlašymskog načinom kojim to rade Jasna Berger i Češka beseda primjer su kako treba čuvati imena nekih drugih naših velikana.