Virovitica.net

Kota Lj. R. Weissa

Ivana Hodak - u raju?

ljrw  ●  12.10.2008.
Ivana Hodak - u raju?

Moglo se pročitati kako prijateljice koje su bile u bliskom prijateljstvu s Ivanom Hodak, ocjenjujući je kao osobu, kažu da je bila tako ljupko stvorenje da je sada sigurno u - raju! Marljiva studentica, savjesna pravnica,  kršćanka, skromna, samostalna, ljupka i lijepa...Jedno jutro, iznenada i mučki, ubijena je ispred stana svojih roditelja u Zagrebu. I ne anonimnih roditelja nego oca uglednog odvjetnika i majke osobe koja je dala obol politici, jedno vrijeme i potpredsjednica hrvatske vlade. Život mladog bića je život ma tko mu bili roditelji. Ali, ovo ubojstvo nije obično ubojstvo - od načina kako je izvedeno, preko roditelja žrtve do mobilizacije svih snaga da se počinitelj pronađe i za nedjelo logično kazni, do javnosti koja budna oka i uha prati svaku pa najmanju vijest o ovom ubojstvu, kako se kaže, «u po bijela dana».

I opet ću samoljubivo posegnuti za tekstom MORAL-NEMORAL koji mi se sada čini zamalo programatskom analizom političkog stanja u Hrvatskoj sredinom ljeta, s osvrtom na osnovne činjenice koje su nas dovele do stanja agonije i naznakama kamo bi nas sve ovo stanje moglo dalje odvesti. Napisao sam tada, pored ostaloga, slijedeće:

 «I tako se moglo dogoditi da pojedini galamdžije i bleferi, spretni i okretni pojedinci, uz našu prešutnu suglasnost, PREKO NOĆI dođu do imovine, ali i MOĆI. Događa se i to da se počne razmišljati i djelovati kao da se NOVCEM, poklonima, ali i UCJENAMA i NEVIĐENOM DRSKOŠĆU I BAHATOŠĆU može pribaviti zamalo SVE! Ako to pak ne mogu ja, učinit će to netko od onih koje ću platiti da to učine umjesto mene.»I dalje:  «Na ratno profiterstvo nadovezuje se KRIMINALNI MILJE, organizirane grupe kriminalaca niču poput gljiva poslije kiše, hobotnica kriminala širi se zamalo u sve pore hrvatskog društva, a pravna država FINGIRA obračun s kriminalnim podzemljem. Dilanje droge, prostitucija, kocka, reketarenje, trgovina nogometašima ... sve do pljački u po bijela dana postaju unosne djelatnosti. I ova atmosfera divljeg, brutalnog kapitalizma počinje se reflektirati na MORAL! Što manje morala - to brutalniji kapitalizam, što brutalniji kapitalizam, to manje morala!»

I umjesto pljački trebalo je napisati - ubojstva! Ali, poanta je u nečem drugom: problem organiziranog kriminala, mafijaštva nije od jučer, on je star kao što je stara moderna hrvatska država. Od onih trenutaka kada je veći dio poštenih branitelja s čuđenjem promatrao kako se iz osvojenih srpskih sela iz kuća uzimaju vrednije stvari - od hladnjaka, televizora do - tepiha i lustera. Zalud upozorenja suboraca da to nije cilj vojne operacije i da to ne spada u viteško ratovanje. Onda su uslijedila nerazjašnjena dizanja u zrak kuća i vikendica «sumnjivih», pa ubojstva Reihl Kira, pa Parađika, pa Kraljevića pa...i onda se moglo zapucati i na civile, starce, žene pa i djecu, dogodio se slučaj Zec u Zagrebu itd. Kažu, nije bilo vremena da se osnuju  vojni sudovi, vojna policija bila je u povojima, branitelji nisu bili dovoljno obučeni za borbe, nije im se stiglo objasniti da i rat ima neka svoja pravila, praštalo se mangupima u našim redovima... Priče su za malu djecu da se nije znalo u komandama braniteljskih jedinica, sve do predsjednika Tuđmana, što se sve i gdje događa. Čak je jedan mali dio branitelja izašao iz postrojbi ne slažući se s ratovanjem mimo ženevskih konvencija ili jednostavno, osjećajući da to nije viteška borba. I crkva je upozoravala kako se postupa prema neprijatelju, ali bez većeg odjeka. I rat je završio, odahnulo se, granatiranja prestala,slavilo se...

Nakon svakog rata postoje grupe koje navikle na ratničko ponašanje imaju problema s integracijom u mirnodopsko društvo - vijetnamski sindrom nije nikakva novost u psihologiji i životu. Ovo je 2008. godina, rat je formalno završio 1995. i već 13 godina postavlja se pitanje - što s nasilnicima, što s kaubojima, što s našim dečkima koji su se osilili i kojima nitko, ama baš nitko ne može stati na rep. Slučaj  generala Korade samo je najdrastičniji primjer zaboravljanja osobnog kompasa, pravnog sustava, društvenih vrijednosti i bahatosti najgore vrste. Otmica sina generala Zagorca također bio je primjer kako se klanovi moćnih ucjenjuju i obračunavaju.

Neki su od «prvoboraca» domogli se takve moći da im nije bilo prepreka koje bi ih zauistavile - i umjesto da sami budu egzekutori pobrinuli su se da za njih to rade - drugi! I manje upućeni potiho govore da se za 2000 eura u Zagrebu može naći ljude koji će u ime moćnika obaviti  posao - po narudžbi ubiti čovjeka. Dovoljna je adresa i nekoliko kvalitetnih fotografija osobe koja smeta. Zna se kolika je cijena da se nekoga pretuče, od poduzetnika koji je dužan veće iznose, do novinara koji se, nije ustručavao pisati o - tabu temama odnosno zagrebačkom podzemlju.

I godinama, pred našim očima, odvijali su se obračuni «familija»,  kumovi dečki ubijali su kumove dečke u Dubravi, na Trešnjevki, Novom Zagrebu, ovdje, ondje...Policija je krenula odlučno prema mafijaškim grupama, neke su stigle i do suda, a onda su nastajale sudske trakavice, podmetaljke, strašenje svjedoka, onda je ulica stala iza optuženih, naših mladića, naših vitezova, koji su spašavali Vukovar, Osijek, Sisak, Zadar...I onda su vrli pravnici ustvrdili da branitelj ne može počiniti zločin, sve se relativiziralo pričom «što su nam četnici radili», onda je Vlada odvajala novac plaćajući odvjetnike u Haagu, onda su odvjetnici osjetili da je došlo njihovih pet minuta jer se uspješnom obranom osumnjičenih moglo zaraditi visoke honorare.. I ne samo da je buktao plamen rata mafijaških grupa, sukobi među osumnjičenima, otpočele su svađe i sukobi među - odvjetnicima i odvjetničkim klanovima. Naravno, tu negdje iznad, kao anđeli s ključevima kase u kojoj je novac poreznih obveznika, pojavili su se političari manipulirajući javnim mnijenjem, a na to su se brzo nadovezali mediji koji su u storijama o našim nevinima u Haagu, pa odvjetničkim izjavama, pa prijetnjama, pa klanovskim intrigama i u ukupnom prljavom rublju našli teme koje građani vole čitati, slušati i gledati...I zadnja bakica na klupici u slavonskim i drugim selima ove čudne zemlje, znala je i najmanje detalje iz  istrage, optužnica, čak i to kako je možda Dunja Gotovina, pomogla, zvanjem s pogrešnog mobitela, da se uhiti njen muž...I sada naklapanje da je možda Ivana bila - trudna!? Ima li ova zemlja vojne tajne, policijske tajne, liječničke, odvjetničke, novinarske kodekse? Objašnjavaju da smo demokratsko društvo, da nema zabrana, da svi trebamo biti o svemu informirani... Kažu, iz policije cure danas informacije. I danas, ali i jučer, curit će i ubuduće ako se ne dogode  r a d i k a l n e promjene u policijsko-pravno-medijskom sustavu. A one se neće dogoditi, kako to SDP misli nakon izvanrednih, prijevremenih izbora jer istraga se može donijeti rezultate sada dok je vruće, ili nikada! I kada je vode profesionalci, stručni i odgovorni ljudi, a ne ulica ili politikanti skloni strančarenju.

 I sada kada se osumnjičeni za krađu dragulja general u mirovini i poslovni čovjek Vladimir Zagorec našao iza brave, kada se špekulira da je blizu 400 milijuna dolara nestalo s tajnih računa za kupovinu oružja, kada je prolivena krv jedne pristale mlade i još k tome zaljubljene žene u odvjetnika s druge strane pravne bojišnice, kao u klasičnim dramama antike, Shakespeara ili modernih autora, javnost je počela, kao i obično, sa zakašnjenjem postavljati pitanja.  Kako se moglo dogoditi  ubojstvo koje je potreslo naciju jednako kao slom nekih svjetski poznatih banaka ili pad indeksa na Walt Streetu ili zagrebačkoj burzi? Jer, jedne večeri ove vijesti o krizi svjetskog bankarskog pa i ekonomskog sustava bile su peta vijest na TV dnevniku, a vijesti u vezi ubojstva Ivane Hodak prva, druga, treća i četvrta. ŠTO JE SAD OVO? I kćerke jedinice uglednika ubijaju, zar ne? I zamalo, svi smo iznenađeni kako još nema rezultata istrage, smjenjuju se tri  važna čovjeka u vlasti, ministarka pravosuđa, ministar unutrašnjih poslova i ravnatelj policije, planule su rasprave da li su to najbolja kadrovska rješenja, čiji su to kadrovi?

Ni Mesića, ni Sanadera, ni Milanovića...! Ako se ne shvati da su to kadrovi Ustava, zakona i pravde, građana, Hrvatske koja se još nada i vjeruje, ništa nam ne vrijedi ova smjena. Obavljeno je do danas oko 300 obavijesnih razgovora, kažu, ubojicu traži policija, mafija, privatni detektivi, građani...Kažu dalje, obruč oko ubojice se steže.

Teško onoj zemlji u kojoj svi rade sve, u kojoj se stvara histerija, u  kojoj  vlast vuče poteze u samoobrani, u panici, u strahu da krakovi hobotnice koja se zove korupcija i kriminal, ne dohvate i nekoga od njih.

I kada se shvati da Hrvatskoj treba rada, proizvodnje, moralne stabilnosti uz stabilno gospodarstvo, a manje bombastične politike, manje nemorala a više poštenja, manje nestručnosti, a više profesionalnosti, ima nade da će i ova kriza biti prevladana. Jer, moglo bi se zaključiti da smo u stanju pobjeđivati, ali -  da  su pobjede - Pirove!?

Ivana Hodak, opominjuća žrtva, vjerojatno je u raju. Ali, što će biti s nama, preostalima? Nismo li mi u - paklu!?

Kota Lj. R. Weissa

Geh fort und drehe nicht um (Idi dalje, ne okreći se)

Ljubo R.Weiss: Bela i Miroslav Krleža (o kabadahiji Mil ...

Ljubo R. Weiss: Ueffa nam zabila gol - do balčaka. Zašt ...

Ljubo R. Weiss: PustiteTita na miru

Ljubo R. Weiss: O seksu za novac – stari jarče, ti si l ...

Ljubo R. Weiss: Treba li Kartagu razoriti – ICV, Toplak ...

Ljubo R. Weiss: Žrtve komunizma u našoj županiji-važno ...

Ljubo R. Weiss: Za genocid te tužim, odbijenice, Haag, ...

Ljubo R. Weiss: Tko nam dolazi u Viroviticu? Profesor ...

Ljubo R. Weiss: Kolindina politička erotika