Skladatelj, franjevac, učitelj pjevanja i orguljanja Fortunat Pintarić rodio se u Čakovcu 3. ožujka 1798, umro je u Koprivnici, 25. veljače 1867, a najveći dio života proveo u Virovitici, gdje je od 1860. do 1866. bio gvardijan. Skladao je kompozicije za orgulje (najpoznatija je Dudaš) i stvarao manje klavirske forme: pastorale, sonatine i fantazije. Najpoznatije mu je djelo “Crkvena lira”. U Virovitici jedna ulica nosi njegovo ime.
Djelomice samouk, glazbu je učio u Varaždinu i Zagrebu (F. Langer, J. K. Wisner Morgenstern). Živio i djelovao još u Zagrebu (1823–30; 1832–36), Varaždinu (1830–32; 1836–60), i Koprivnici (1867). Kao franjevac obnašao je crkvene dužnosti gvardijana i vikara nekoliko samostana. Iako pristaša ilirskoga pokreta, svoju glazbu nije uspio skladati u narodnom duhu, nego u internacionalnom, kasnoklasicističkom stilu. Na području instrumentalne glazbe najuspjelija su Pintarićeva djela glasovirske minijature i stavci za orgulje, od kojih se neka i danas izvode u redakciji S. Stančića. Među crkvenim skladbama ističe se opsežan rukopisni kantual Crkvena lira s 378 vokalnih i instrumentalnih stavaka, dio kojih je sâm skladao.
Godine 1849. objavio je Knjigu bogoljubnosti karstjanske, sadržavajuću pobožnih molitvah i pĕsmah vĕžbanje, u kojoj se nalazi i 45 hrvatskih napjeva uz pratnju orgulja. Pintarićeva skladateljska ostavština nalazi se u Zagrebu (arhiv Hrvatskoga glazbenog zavoda, Hrvatski državni arhiv) i Koprivnici (glazbena zbirka franjevačkoga samostana).
Pintarićev skladateljski opus vrlo je bogat. 1860. godine neuspješno je pokušao objaviti crkvenu pjesmaricu Crkvenu liru. Franjevac Paškal Cvekan, još jedan znameniti virovitički velikan, u prikazu njegova djela navodi mišljenje Mendlova Musikalisches Conversations-Lexikon iz 1877. : Pintarić uživa u Hrvatskoj glas izvrsnog orguljaša i crkvenog skladatelja, koji je uglazbio više od 500 crkvenih popijevaka, a stekao je besmrtne zasluge za crkvenu glazbu u Hrvatskoj. I u novije su doba mnoge Pintarićeve skladbe pronađene u koprivničkom samostanu, a profesor Filić spominje, uz ostalo, da je Fortunat Pintarić napisao čak četrdeset originalnih misa, dvanaest zbirki crkvenih popijevki, dvanaest skladbi za orgulje, četrnaest svjetovnih instrumentalnih glazbotvorina i druge neobjavljene ili nepronađene skladbe te zapise o pjevanju i slično.
Mnogo toga možda je zauvijek izgubljeno, jer da je nađeno ono što je u popisu muzikalija u koprivničkom franjevačkom samostanu svojedobno našao profesor Ladislav Šaban, o Pintarićevu skladateljskom radu imali bismo potpuniju, a možda posve drukčiju sliku u spomenici koprivničkog samostana iz 1867. zabilježeno je da je taj marljiv i učen čovjek do posljednjeg trenutka radio, te da mu u domovini jedva jednakoga ima. U Koprivnici osnovna glazbena škola nosi njegovo ime.
Fra Bonaventura Duda u svojoj knjizi 'Svijeta Razveselitelj' spominje ga u sljedećem tekstu: „Smatram da je to najljepši naslov što ga je Kristu pridalo kršćansko srce hrvatskoga vjernika. Takav Kristov naslov ne nalazimo nigdje, a zapazio sam ga u pjesmi koju jako volim. To je pjesma 'Čestit svijetu danak svemu'. Melodiju joj je darovao Fortunat Pintarić, franjevac, inače i skladatelj božićnoga 'Dudaša', veliki glazbenik među našim ilircima. U drugoj kitici pjevamo: 'Došao je Uzdisani – I odavna Obećani, – Željni sviju Spasitelj, – Svijeta Razveselitelj.' Kitica se razvija u velikom crescendu koji u riječima 'svijeta Razveselitelj' dosiže vrhunac. Zapravo je to prepjev blagoslova što ga je praotac Jakov izrekao nad svojim sinovima – Knjiga postanka, glava 49. Stavimo se u situaciju nekih 1650 godina prije Krista. Jakov na umoru gleda u daljinu, u mesijansku budućnost i proriče da će iz Judina plemena, iz plemena njegova prvorođenca, izaći 'Želja bregova vječnih' (Post 49,26). To je tipičan svetopisamski izričaj: 'bregovi vječni' najviši su bregovi. Oni su kao ruke ispružene u molitvi prema nebu, ruke koje vape da svijetu dođe Spasitelj – 'željni sviju Spasitelj, svijeta Razveseljitelj'. To je Isus Krist.“
***
Izori
Hrvatska enciklopedija, mrežno izdanje. Leksikografski zavod Miroslav Krleža, Hrvatska radio televizija, Laudato, Wikipedia