Gradski službenici su na portalu ICV pokušali objasnili kako je Siniša Palm krao novac iz gradskog proračuna. Tvrde da je to mogao raditi jer je, kao prvi čovjek od financija imao pristup riznici grada. Prebacivao je novac iz gradskog proračuna na račun Košarkaškog kluba Virovitica, kojemu je bio predsjednikom u dva mandatu, gotovo svakodnevno, po desetke tisuća kuna. U samo jednom danu, pokazuje jedan od dokumenata, prebacio je čak 60.000 kuna. Dio tog novca prebacio bi i na svoj privatni račun, a dio podigao na bankomatu.
Kako veliki transferi nisu bili vidljivi drugim osobama u financijama Grada, odnosno, kako se šteta koja je nastajala nije vidjela kroz stavke proračuna, budući da je sustav digitaliziran i da proračun prolazi detaljnu reviziju?
Pita se Kironov portal tvrdi: Odgovor leži u činjenici da je Palm imao pristup riznici grada, direktno povezanoj s poslovnom bankom.Taj pristup omogućio mu je da obavlja uplate i transfere, a pritom zametne njihov trag. Banka svaki dan dostavlja izvode koji u elektronskom obliku stižu Gradu Virovitici. Na tim izvodima nalaze se sve uplate i isplate s računa Grada. Od toga da je netko uplatio komunalnu naknadu, porez na nekretninu, pa sve do isplata Grada za rad vrtića, Knjižnice i drugih institucija. U jednom danu grad poput Virovitice ima više od stotinu takvih transakcija. Siniša Palm tu je vidio mogućnost da „sakrije“ svoje transakcije i to je učinio. Svaki dan preuzimao je originalni izvod iz banke, na kojemu su se nalazile i njegove transakcije na klub. Zatim bi taj izvod pomoću PDF editora skrivao: iz originala obrisao bi stavku koja pokazuje uplatu na Košarkaški klub Virovitica, a na kopiji, na istom mjestu u izvodu, stavio bi nekog drugog korisnika. To znači da je, kako bi sakrio svoju krađu, koristio tuđe osobne podatke, imena, prezimena i brojeve bankovnih računa. Kada bi s računa Grada Virovitice prebacio novac u Košarkaški klub, iz originala bi ta transakcija „nestala“. Zamijenio bi ju kopijom. Na istom mjestu u kopiji, kluba nema, no nalazi se „običan“ građanin, koji je uplatio, primjerice, račun za komunalnu naknadu. Riječ je o stvarnim korisnicima, čije bi podatke samo kopirao u određenu rubriku. Bila je to praksa koju je provodio baš svaki dan, odnosno, svaki put kada bi novac prebacio na račun kluba.
Nemoguće, kažu stručnajci
Ovo je nemoguće iz vrlo jednostavnog razloga, tvrdi financijski stručnjak, specijaliziran za poslove knjigovodstva i računovodstva i dobar poznavatelj funkcioniranja financijskih službi u javnim ustanovama u kojima je i radio. Na kraju svake godine se gledaju usklade s kupcima i dobavljačima. Kako službenica nije vidjela da je fizička osoba za nešto uplatila 10.000 kuna? Grad ne duguje niti jednoj fizičkoj osobi, mi svi dugujemo gradu i oni koji na tome rade morali bi vidjeti ogromnu pretplatu tog običnog građanina za neku uslugu, primjerice komunalnu nagradu. I revizija je to morala vidjeti. I službenica i reviziji gledaju skupno kupce i dobavljače i taj nesklad bi vrištao.
A onima koji bi morali vidjeti bavili smo se u prethodnom članku
