Virovitica.net

Priča

Elita

Zlatko Erjavec Ero  ●  13.05.2018.
Elita

Sin i ja smo izašli iz knjižnice nakon što smo odabrali svaki po jednu knjigu. On je uzeo nešto za lektiru, a ja „Tragovi na duši“ Philipa Rotha. Krenuli smo prema Robnoj kući, pa namjeravali doma. Iz smjera istoka naišao je predivan metalik jeep, pa skrenuo prema sjeveru. Prošao je pored nas, a mi smo ga bez riječi promatrali. U to vrijeme iz smjera sjevera je prolazio ne manje lijep i moćan automobil sa 7 sjedala, a ususret njemu je dolazila limuzina od koje zastaje dah. Sin ih je ispratio pogledom, pa upitao:

Tata, tko vozi tako lijepe aute?

To je krema društva, elita. – odgovorio sam mu dok sam stiskao vrećicu sa knjigama.

Vau, super, to su sigurno jako pametni ljudi, idu na operu i govore francuski. – nastavio je sin.

Čuj – pokušao sam mu objasniti – tako je radila ruska elita, pa su propali. Ova naša je modernija.

A zašto me šalješ na instrukcije iz engleskoga, vodiš me u kazalište i knjižnicu, ako se tako ne postaje član visokoga društva? – nastavio je mali mudrijaš.

Zato što postoji bolje od toga, a ja za tebe želim samo najbolje. – rekoh.

Pa to je izvrsno, pričaj mi o tome. – nije se dao moj osnovac.

Kad završiš osnovnu školu, upisat ćeš gimnaziju, a ako budeš dobro učio, krenut ćeš na fakultet u Zagreb. – počeo sam priču, a on me prekinuo:

To znam, već smo pričali o tome.

E vidiš, ali nismo o tome gdje ćeš nakon fakulteta. – rekoh.

Pa reci mi, gdje ću?

U Irsku, završio sam i obrisao znoj sa čela.

 

 

Priča

U svom svijetu

U svom svijetu

Pogrešno cjepivo

Pogrešno cjepivo

Odjeća čini čovjeka

Odjeća čini čovjeka

Dar

Dar

Lubenica

Drski lopov

Svi smo mi čipirani

Kraj karijere

Kolateralne žrtve korone

Nada - anđeo smrti