Slušam ljude kako pate za nekim osobama koje su namjerno napustile uloge u njihovim životima pa ih onako prijateljski savjetujem „Dragi/ga ne povlači za rukav one ljude koji žele otići iz tvog života, bolje im otvori vrata, pozdravi se s njima i nasmiješi se.
Nije se dogodio smak svijeta ako je otišao/otišla osoba koja je morala iz naših života!
Ljubavna veza, kratka duga, obiteljski odnosi, prijatelji, bla, bla, blaaaa kroz plač na ramenu, slušam... „Ostavio me zbog neke krmače,a nije bolja od mene“, „Mislio sam da mi je prijatelj, a on me ponizio pred svima“, „Sve je bilo tako lijepo, dok netko treći nije ušao zaigrati ulogu...“ i tako bliže, i tako dalje!
Možda ste se našli u bilo kojem navedenom kontekstu, ovo su samo recimo oni najjednostavniji, svi znamo kako je bolno kad nas netko prevari, ostavi, povrijedi, okrene leđa, ili izigra naše povjerenje, a ljubav baci u vjetar...
BEZ VEZE JE BEZVEZE!
Osobno i ja sam iz početka bila vrlo ljuta, razočarana, tužna i depresivna kad bi se netko onako podlo izvukao iz mog života, kao da nikad nije ni postojao, a iza sebe ostavio tragove laži, uvrijede i prevare, jaaao kako sam znala plakati, suze su bile nezaustavljive, grčio mi se želudac, nisam mogla iz kreveta, utučena ili sam počela urlati, nisam jela jesti danima, priviđalo mi se da čujem glas one osobe koja više nije uz mene, i to... Kako smo svaki dan stariji i nadam se, pametniji, shvaćamo da to nema smisla, zašto držati nekog silom uz sebe, i gledati nekome u oči kome vidiš ono „nestrpljivo želim ići, pusti me“, a ti mu držiš ruku kao onaj Snickers kad si gladan, i ne puštaš...Možda će ta „xy“ osoba ostati duže uz vas, jer forisirate, ali ubrzo će i vama dlanovi oslabiti od silnog moljakanja i drečanja, shvatit ćete da ta osoba nije vrijedna ni jedne nove suze, ipak će otići od vas što god vi činili.
Zato pustite, neka ide, neka nađe bolje od vas. To ne znači sad, da se trebate zabarakadirati na krevetu, prekriveni dekicom preko glave i očekivati promjenu. Gdje?!
DAAAAJ SESTRO, DAJ SI MIRA!
–U krevetu? Sa suznim očima i podočnjacima do poda?! A-a, neće ići... Suočite se sa stvarnošću i krenite dalje, povadite si „noževe“ iz leđa, srca, spremite noževe na neko sigurno mjesto, i krenite dalje...Pomislite samo koliko divnih ljudi čeka vas u zagrljaju, na tisuće je onih oko nas a mi zapeli baš za tu i tu osobu...Ne istresajte se na ljudima koje će te tek upoznati, tipa kako mi znamo reći „Svi su isti, sad ću nekog povrijediti kako bi osvetila bivšu ljubav“! Daaaaj sestro, što ti pada na pamet?“ Isto vrijedi i za muškarce, zašto bi vi sad vrijeđali sav ženski rod ako vas je jedna dotukla?! Očito nije bila vrijedna da bude „srodna“ u vašem životu, slatka ljubav, možda i vječna partnerica, kako kažu, „dok nas smrt ne razdvoji!“
Dakle, onim spomenutim noževima ne rezbarite po novim srcima,
novim poznanstvima, na novim ljubavima, na novim prijateljima... Oni nemaju veze s vašim razočarenjima, i vašom boli!
To onako skrušeno čuvajte, za slučaj da se pojavi „xy“ nakon duuuugo vremena, da se vrati opet, i opet, i opet. Gle, sad bi se ponovo mazio? E neš' razbojniče!
I bum, vratiš mu nožinu tamo gdje je vas najviše boljelo, i amen! Nema nazad!
Slažem se, da je svijet svaki dan pokvareniji, a i ljudi skupa s njim. Teško je naći pravog prijatelja, i iskrenu ljubav. Ne trebaju vam ni one famozne „svijeće“, ni dvije ni tri, čak ni iskustvo više nije bitno.
Hodajte uspravne glave, ne padajte na provokacije, doći će, jednog dana nenadano, radosno, ući će u naše živote netko „pravi“.
Okrenut će nam život za 180 stupnjeva, sigurno, vjerujte u to, budite pozitivni, pozitivno će vam se događati!
Ljubav gradi mostove ljubavi i prijateljstva na naizgled nemogućim mjestima.
ŽIVOT JE, IPAK, KAO LIJEP
Što se tiče ovoga, nemam i imam još puno toga za dodati, ali neke stvari ne mogu riječima opisati. Ako ne ide s riječima, i djelima, prepusti se osjećajima. Valjda ćemo pogoditi kome možemo i trebamo vjerovati, kome i kada se možemo prepustiti, i da li će to na kraju biti to, ne znam. Ali pokušajmo...
Zato draga/gi ako netko stvarno želi otići iz tvoga života, ne povlači ga za rukav, otvori fino vrata i nabaci najljepši osmijeh,ali, kada treba, povucite ga za sve „četiri“ i naglavačke šutnite vanka! I onda lagano zatvorite vrata!
A ostalo i sve drugo krenut će svojim prirodnim tijekom. Slikovito rečeno, skuhajte si kavu, izvadite „alate“ iz leđa i srca, i krenite dalje, jer nikad ne znate gdje se nova ljubav i prijateljstvo grade, možda u nevjerojatnim rokovima-vremenima, na nemogućim mjestima...
Živjeli vi meni!