Ljudska je glupost neizmjerna. Gluposti svima padaju na pamet, ali ih pametni prešućuju. Zato je ponekad pametno naučiti nepotrebno, nego ništa! Rađamo se s neznanjem, a glupost školujemo kroz život. Doduše, meni nikad nije bilo jasno kako ljudima može biti dosadno u životu, recimo, često čujemo, „Kako je meni dosadno, totalno se smaramo svi, ne znamo kuda bi sami sa sobom.“ Zaista smatram da za takve tipove osoba vrijedi ona „bitno da imam dobro zdravlje i loše pamćenje“, i to je divno! Blago si ga vama koji si možete ovakav princip priušiti, mozak na paši 24h intenzivno!
Doduše, zdravlje si održavamo svi onoliko koliko možemo, ali um igra ovdje dosta veliku ulogu, ne pamtiti, brzo zaboraviti jako je dobra predispozicija za dobar i lagodan život.
Bravo za vas! Ajmo sad malo na nas, fantastične mislioce.
Misli rađaju patnju, i teško je duboku misao izraziti tako da bude razumljiva svima.
Sjediš, stojiš, hodaš, jedeš, spavaš, pričaš – ali non stop nešto „škaklja“ tvoj um, odvlači tvoje misli. Mislimo dobro, mislimo loše, kako mislimo – tako se otprilike stvari i odvijaju.
Naši životi koliko god mi željeli sve za sebe, ipak preživljavaju najviše davanjem, davanjem i davanjem. Koliko god bilo teško, sebično, sakrijte te emocije. Otvorenost, iskreno davanje cilj je istinske sreće.
Jer čovjek koji samo prima, a nikada ne daje, sličan je ustajalome jezeru, u kojemu ostaje sve što u njega uđe, a sve što ostaje trune.
Kao što nikada nitko proslavio jer je primao, već je davao sve od sebe da bi nešto postigao.
I da vam se nikad ne zahvale, budite sretni, jer u svakom slučaju vrijedite više.
Svatko od nas nalazi se u nečemu, u glazbi, u pisanju, u pjevanju, u radu, u tisuću hobija i osnova koje nam „ubijaju“ ili upotpunjavaju nas a i vrijeme. To je umjetnost, a mi smo umjetnici.
Jer svaka naša „umjetnost“ je naš kutak stvarnosti viđen našim temperamentima.
Prema tome, svaki je jedinstven.
Ako nešto ne uspijemo iz prve, ne znači da moramo odustati, uspjeh ne dolazi k nama, već mi idemo k njemu.
Ponekad kažem sama sebi : „Ako treba nešto učiniti, hajde učini to! Ne prepuštaj se rukama sudbine, ne prepuštaj ništa nikome tko te ne poznaje. Ti se najbolje poznaješ. Udahni i kreni!
Uspjeh i hvalisanje nikome od nas ne škodi, dapače, veseli nas to i podiže nam raspoloženje i samopouzdanje, uspješan čovjek doduše je onaj koji može postaviti čvrste temelje samo od onim cigli koje su bačene na njega.
Tako da, koliko god bilo nekad teško nešto uraditi, još ako se sjetite koliko će loših i zlih komentara biti, samo se sjetite ove prethodne rečenice.
Vi ste jaki, zapamtite to!
Tko zna da ne zna?! – Znamo mi svašta, i šta bi trebali, a često i šta ne bi trebali...
Ljudska je glupost neizmjerna.
Gluposti svima padaju na pamet, ali ih pametni prešućuju.
Zato je ponekad pametno naučiti nepotrebno, nego ništa!