Virovitički obrtnik i svestran umjetnik Zlatko Kovačević Saxa pionir je sitotiska u našem kraju i jedan od najboljih u toj branši u Hrvatskoj. Završio je Školu za primijenjenu umjetnost i grafički dizajn u Zagrebu, vlasnik je grafičke radnje - majstorske radionice za sitotisak, dizajn i reklame Sax design u Virovitici. Bavio se ili bavi umjetničkom fotografijom, slikanjem i glazbom, autor je prve akt foto-izložbe u Virovitici. Pod utjecajem Roklicerovih večeri ove je godine počeo pisati poeziju koju čita na pjesničkim susretima u Virovitici i drugim mjestima gdje gostuje ekipa iz Cuga. Dobitnik je nagrade za životno djelo.
1. GRAD
Glavu praznu danom nose
Iz usta im kulja laž
Radom svojim se ponose
U besmislu grade draž
Pišu članke glasno viču
Hvaleći se radom tim
Misleći da svi su sretni
Ovdje cigla tamo lim
Povijest vrišti čovjek čeka
U zakutku svoje duše
nikad njemu laka vjeka
snovi mu se stalno ruše
Puk ne shvaća što se radi
Nikad dobro neće doć
Trbuha punog gladi
Cijeli će mu život proć
Suita prazna hvaleć sebe slavi pir
I bahato uvjerava da na vrbi raste žir
Eto takav je taj grad
Valja krasti, jebeš rad
2. IMPRESIJA TIŠINE
Život počinje zvukom
Ostvaruje mi se san
Kao donešen rukom
Počinje novi dan
I bogatstvo mirisa tu je
Dok slušam leptira let
Uhom sreću čujem
Taj san proći će htjet
3. CRKVA
Obmanom Vam puni dušu
O životu bit
Pletuć lažnom nadom
o vječnosti nit
Prodaje vam priču
kao lažov smjeli
Neukom jadničku
trujuć život cijeli
4. KOS
Iza lijeske razgranate
podno grma viri nos
Žuta boja ga otkriva
vlasnik mu je crni kos
I kosica jošte tu je
ona mi je čudan svat
Malo čupka osluškuje
zanima ju trave vlat
5. JA SAM SAD
Moja je duša ptica svijeta
leti tiho krilom svim
Učeći kroz mnoga ljeta
Slobodom se ponosim
Promatrajuć iz visine
Spoznaje me puni čin
Zadovoljstvo kakav jesam
Uživat ću srcem svim
I još više bezbroj puta
Poletjet ću iznad sveg
Do života neću stati
Misao mi uvijek brijeg
Baš me briga što je bilo
Nije važno što će bit
Samo leti moje krilo
Radost bitka neću krit
Sad sam ovdje i baš sad
Hranim svoje duše glad
Iscrpih se neću više
Dosta mi je leta tog
I na kraju sve vam piše
Eto misli srca mog
6. MAGLA
Ona slici boju krade
Zamućuje vid
Vodenim prahom
Kapljicu stvara
Klizi po staklu
I padne na zid
Hladna i dosadna
Ulicom se klati
Zna li ona uopće
Koliko je sati
Vlagom stalnom
Ulazi u poru
Nekom tugu, nekom sreću
Donese u zoru
Želim da nestane
Ovog časa, sad
I ostavi suncu
Da napavi sklad
7. ODLAZAK
Zatvorenih očiju vidim tvoj lik
na odlasku rukom mi maše
U duši javi se krik
I zveket razbijene čaše
8. PJESMA BEZ POČETKA
Kad kapljica mala
ledom se stvori
a zamrznut potok
više ne žubori
kroz glavu mi prođe
moja mladost slatka
uvidjeh sada
kako bila je kratka
i na mislima dušu grijem
mudrosti ćutim dar
sav sretan životu se smijem
bogme ja još nisam star
9. PROZOR 2
Gledam svoju sliku
Ona ima čudnu moć
Svaki put je nova
Kad dan zamijeni noć
Odjednom na njoj
Jato crnih ptica
Kad im zemlja dade
Pregršt mladih klica
Na zelenoj plohi
Crvene točke tri
Mijenjaju vizuru
Prkose mi
I podloga siva
Sad svjetlijom posta
Zraka sunca kliče
Da je tame dosta
Iz lijevoga kuta
Grana listom stvara
Popunjava prostor
S bezbroj novih šara
Na komadu zida
Čiste plohe bijele
Titra sjena
Treperave jele
Gledam praznu stazu
probudi se nade tračak
Dal će na njoj oped
Pojavit se crni mačak
9. TROKUT
Na starome zidu katkad
pojavi se trokut žuti
Novi dan ga svjetlom poji
a on samo šuti, šuti
10. ĐOLE
Punio je pjesmom naše sretne dane
pjevali smo skupa sve poznate rijeći
Ležali na travi čekali da svane
Rukama u džepu smijao se sreći
Jeste'l znali priču čulo se u noći
Neki novi klinci uskoro će doći
Raširenih ruku zario nam lica
Širokog osmjeha i gitarskih žica
Bila tamo i protina kći
Tužna pjesma, a veseli mi
Lijepe su bile sedamdeset i neke
Vodile nas svuda neke tople rijeke