Biljana (Mandić) Kovačević rođena 14.04.1959. godine u Virovitici. Osnovnu školu Ivo Lola Ribar i Osnovnu Muzičku školu, kao i Gimnaziju Petar Preradović završila u Virovitici. Za vrijeme pohađanja Gimnazije pjevala u Hrvatskom pjevačkom zboru Rodoljub pod ravnanjem Rudolfa Halupe (1973 – 1977 ).
Nakon završene gimnazije, upisuje se na Fakultet političkih nauka u Zagrebu gdje se na prvoj godini studija uključuje u Redakciju studenata koji su pokrenuli i izdali prvi broj časopisa studenata Fakulteta političkih nauka Sveučilišta u Zagrebu ZOON POLITIKON posvećen 160-god. Rođenja Karla Marksa i 15-toj godišnjici osnivanja FPN-a, prvog fakulteta političkih znanosti u tadašnjim socijalističkim zemljama, te osvajaju nagradu 7 sekretara SKOJ-a za znanstveni rad 1978. godine.
Za vrijeme studija pleše u Folklornom ansamblu Pavao Markovac u Zagrebu pod vodstvom Mojmira Golemca, plesača i člana LADA.
Nije diplomirala. Po povratku iz Zagreba nastanjuje se ponovo u Virovitici gdje sa svojim životnim suputnikom Zlatkom Kovačević Sax, grafičkim dizajnerom osniva Majstorsku obrtničku radionicu za sitotisak i dizajn, daje joj ime SAX – DESIGN po starom obiteljskom nadimku jedne grane Kovačevića čiji se predak borio u Saxoniji i po povratku dobio taj nadimak.
Aktivno sudjeluje u radu u svim djelatnostima, vodi knjigovodstvo za potrebe radionice i podržava supruga u nastojanju da djelatnost sitotiska što više promovira i unaprijedi.
Rodila dva sina Ivana 1987. i Fabijana 2001. godine. Obojica sinova su kreativni i nadareni za likovno, te stariji sin završava Akademiju Likovnih umjetnosti u Zagrebu, odjel Grafika i postaje magistar grafike.
U slobodno vrijeme piše pjesme, kratke sastave, strastveno čita knjige i sluša muziku, te sanja o izdavanju svoje prve knjige.
Iz nezaboravljene ljubavi prema zborskom pjevanju i poštovanju porijekla šogorice i svojih nećaka, također i prijatelja koji su češkog porijekla odlučila se 2013. godine priključiti zboru Češke Besede Virovitica pod ravnanjem Rudolfa Halupe.
Bila je član Upravnog odbora Češke Besede. Učila češki jezik i aktivno sudjelovala u svim aktivnostima udruge. Rekreativno se bavila fotografijom i jedan njen rad je izložen na Međunarodnoj izložbi VODA posvećenoj Danu voda u Novalji na Pagu, selektirano od strane urednika i organizatora Tigi Borga.
Svoje radove objavljivala je u časopisu Književnost uživo, sada u časopisu KVAKA i SAPPHOART, na portalu Virovitica. net i na fb stranici Roklicerove večeri nazvane po prerano preminulom osnivaču Virovitičkih umjetničkih večeri Robertu Rokliceru.
1. Moje pjesme
Moje su pjesme izbjeglice
Dronjave riječi
Na bodljikavoj žici
Samoće
Traže azil
U nekom slobodnom srcu
Žila kucavica
Koju probija
Bajonet šutnje
Pa iskrvari stihom
2. Noć
I noć uboga ode
protjerana kopljem zore
što ubode
crveno sunce
Raskrvari se svitanje
prvim krikom
crne vrane u letu
Kuda idu?
3. Otok
Esanbehanakitakojima
Zapamtite to ime
Ako se ne vrati
Popilo ga more
Da znate da je postojao
Jedan maleni otok
Kao i čovjek
Koji nestane
A ime mu neznano
Kao da nije ni postojao
Ni otok ni čovjek
Bez imena
Što su?!
4. Udišem jesen
Pusto polje
tužnog kukuruzišta
strnjike
što nanose bol
hodajućoj čežnji.
Udišem jesen
sa otpalog lista
Negdje me čekaš, znam
iza zaspalog grma zove.
Crne bobice
i krik
crne ptice
u letu
Pusto polje
5. Plašt
Pokušavam se
oteti
sabrati
u tamne kuteve
sjene
sabiti
Od crnih kosova
i crnih vrana
plašt crni
zaogrnuti
da nestanem
pobjegnem
da me nema
da ne dočekam
u vatri
sama
osvit dana.
6. Snatrenje
Uzalud čekam tvoje ruke
da me miluju
Uhvaćene u zamku
negdje usput
prosipaše nježnost.
Moj obraz
dodirnuo je tek
ledeni vrh
tvojih umornih prstiju.
7. Pukotina
Zapela sam
negdje
između tvojih
usana
Nepce neba
o koje klizi
moj hrapavi
jezik
Na njemu
karta
iscrtanog bola
Pukotine očaja
Upijam
tvoje sokove
da me iscijeliš
8. Mjesto za kavu ( Bogovićeva, Zg)
Ispružene ruke
stropa što drže
grijalice
Njihovo crveno svjetlo
boja je dana
umotanog u dekicu
sivila
Miris kave
i žamor
prolazećih
Usput
neka pružena ruka
moli
sitniš
Plaćam danak
praznoj stolici
što čeka
Narudžba je
izvršena
još samo
isporuka kasni
Miris kave
budi sjećanja
9. Ti i ja
Ti goriš
po mome tijelu
se razlijevaš
Ja žudim te u sebi
al’ uzmičem
Ti i ja
Tračnicama rasprostrti
daljinama zabluđeni
Ti i ja
U sponi klepeta kotača
daljinom zaluđeni
vrelom vatrom ložača
opijeni
Ti žudiš
Ja uzmičem
A želim te u sebi.
10. Zidovi su lica ulica
Kad koračam
kraj mene hodaju zidovi
Zagledana u sebe
zidovi sivi
Visoki
Prijeteći
Koračam
Obrušavaju se na mene
Ulice puste i neznane
Strepim
Ti si daleko
I ne znaš za moju čežnju
Zidovi, zidovi, zidovi
Svuda oko nas
Ja tražim tvoje lice
A samo lica ulica
Kraj mene