Ova rupa je snimljena početkom devedetih godina u virovitičkom Gradskom parku. Jednog su jutra došli bageri i počeli rušiti, uklonili su školjku starog bazena sagrađenog 1942. godine. Novopečeni vlastodršci odlučili su ispuniti predizborno obećanje i na istom mjestu, protuzakonito i bez građevinske dozvole, sagraditi potpuno novo kupalište.
Ni oni koji su ga u Drugom svjetskom ratu zidali nisu imali dozvole i nisu marili što je park već tada bio pod zaštitom. Ali to nije čudno, bili su to ljudi, povijest je pokazala, bez imalo empatija prema prirodi i društvu, spremni na mnogo veća zla od devastacije grada. Ako su mogli oni, možemo i mi. Nastavljamo tamo gdje su oni morali stati…
Badava upozorenja oporbe, uzalud vapaji građana, džabe urlik ekologa… Bahati, bezobrazni, bezobzirni, nekulturni i nepristojni, lišeni ljubavi i obzira prema gradu, lokalni su šerifi ostali čvrsti u svom naumu: Želimo ga baš ovdje!
Bila je to velika borba unaprijed osuđena na poraz. Šupci su po običaju šutjeli, uvodničar u lokalnim novinama poslušno je klimao glavom, mi koji smo nešto pokušavali proglašavani smo petokolonašima, srbočetnicima, komunjarama i udbašima, a rijetki stručnjaci koji nisu držali glavu u pijesku, nekompetentnima.
Jedan od njih, najveći autoritet parkovne arhitekture kasnije je napisao: „Gradnja bazena u perivoju, a još više njegova nedavna obnova, dokaz je neshvaćanja vrijednosti dvorca i parka, ali i urbanističko-arhitektonskoga identiteta grada. Bazenom i njegovim pratećim sadržajima, stoljećima stvaran identitet povijesnoga središta grada bitno je narušen“.
Ekolozi su upozoravali da će kupalište negativno utjecati na biljni i životinjski svijet što se kasnije pokazalo točnim – jedna od rijetkih egzotičnih stabala maklure, prava rijetkost u Europi, počela su propadati zbog, kako se pokazalo, utjecaja vodoopskrbnog postrojenja.
Da su nas tada ti bahati, bezobrazni, bezobzirni, nekulturni i nepristojni, šerifi, lišeni ljubavi i obzira prema gradu, slušali i bazen sagradili na Borcu, tamo gdje mu je jedino mjesto, danas bi ga imali.
Ovako nam ostaju suze, srdžba, ogorčenost i lutnja jer smo ostali bez mogućnosti kupanja i plivanja, ali i nada da nepoštivanje zakona, neodgovorno trošenje našeg novca i gospodarski kriminal ne zastarijevaju.