Iz zbirke, MIRKO I SLAVKO – transkripti iz davnina I blizina.
Transkript br. VIII.: razgovor Slavka i supruge Kate
------------------------------------------------------------------
- A di si ti Kate od jutros?...Nima nama danas obida.
- Kako di san, znaš da san odila na ispovid.
- Pa koliko traje ta cermonija…
- Nije to nikakva ceremonija…i nemoj se sotin šprdat…Ne bi ni tebi otpala ruka da se koji put prekrižiš i odeš se digod ispovidit…zadnji put si bija prije nego šta smo se vinčali…Baš me i fra Jozo pita zašto te nikad nema na misi…
- A šta se njega tiče zašto ja ne odin na misu.
- Ne tiče ga se, ali zna on da si ti nekad bija miništrant prije nego ča si uteka u partizane….
- A jeli zna da san zato i uteka…
- Taman posla, okuda će znat…i ka da je to bitno… ka da si ti onako mlad jema puno pameti….Ali stvarno bi moga otić koji put u crkvu… baren se ispovidit ako ništa drugo …Eno i Stipe od pokojne Luce se tija danas ispovidit, ali ni moga…
- A šta je reć da se ni moga?
- Reka mu je fra Jozo da ne more jerbo ka nema sve sakramente, znaš da je on bija veliki komuništa.
- I zato se ne more ispovidit?…
- E, takav ti je protokol…
- Protokol?…
- E, protokol…to se tako reče…moraš jemat sve sakramente koji su potrebni prije ispovidi.
- Oli to piše u Bibliji?...
- Ne piše, ali to su posli uveli apostoli…
- Koji apostoli…oni dvanaest Isusovi, oli ovi koji su posli sami sebe proglasili apostolima?
- Nisu se oni sami proglasili.
- A ko ih je onda proglasio ako ne oni sami?…
- Isus! Ko će ih drugi proglast…tako i piše u Svetom pismu….Reka je Petru da je on stina i da će na toj stini sagraditi crkvu svoju… i tako je sve počelo…
- Tako je počelo i na tome je završilo, moja Kate…
- Eto ga na, samo si čeka nešto da moreš govorit kontra crkve!
- Ništa ja ne govorin kontra crkve…Ja samo govorin kako je…Ti znaš da Isusa njegovi apostoli nisu nikad razumili… šta god bi im reka, njima nikad ništa ne bi bilo jasno…Isus je reka crkvu “svoju”, a Petar je to “svoju” shvatija ka “njegovu”…i od tada jemamo Petrovu, a ne Isusovu crkvu…On je i bija prvi Papa koji je uveja svoje zakone…Posli je svaki šta je doša iza njega nadopisa nešto svoje i danas umisto Evanđelja jemamo protokole…
- A šta jema loše u svetim sakramentima?…
- Nema ništa loše, ali reci ti meni ča jema i toliko važnog da se čovik ne bi moga ispovidit?
- Ča ja znan…Valjda se velečasni razumu u to boje nego ja i ti…
- Ništa oni ne razumu, Kate, isto ka šta i pola naših komuništa nije razumilo druga Tita…Razumu samo ono šta su sami izmislili…Evo, objasni ti meni samo jedno: Kako to da oni prvi dvanaest apostola šta su mu bili ka najbliži nisu nikad ništa mogli shvatit, a ovi danas sve razumu…I Petar i Ivan, i Jakov i Šimun i Toma, i svi oni drugi sedan šta ih je stalno voda sa sobon, samo su se čudili…Šta god bi im govorija uvik su tražili da im to malo boje rastumači…“a kako ovo, a kako ono…a zašto ovako, a zašto onako”…I tako stalno dok i njemu više nije puka film od tog silnog propitkivanje, i onda bi im samo reka: “ko može neka shvati”…A ovi danas ka razumidu sve…
- Zato šta jemadu više skule nego šta su ih jemali oni…
- Je, a ko im je napisa te libre iz kojih su izučili to o čemu govoridu… Jopet sami…i to je napisano tako da više gori na Nebu ni Mariji Magdaleni ni jasno oli joj to još vridi ća joj je Isus otpustio grije oli ne vridi…jerbo ni ona nije imala sakramente.
- Ajde, ne moren se ja s tobon o tome divanit…Ti samo da si kontra onoga šta reču velečasni…
- Samo govorin kako je…a ti si prva počela o popima.
- Nisan ja ništa počela, samo san ti rekla da ti ne bi škodilo da se ispovidiš…
- Ispovidin se ja, Kate, svaku večer…i to lipo na miru onako kako je reka Isus, a ne fra Jozo.
- Kome si ispovidiš?
- Dragon Bogu, gospe mu…kome ću se drugon ispovidit…Lipo si zamislin da sidin livo od Njega, skupa sa onin razbojnikon šta se pokaja na križu…Najprvo on govori ča jema za reć, a onda ja.
- Ma oli ti to ozbiljno govoriš?...
- Evo ne pomaka se sa ovoga mista ako lažen…
- A šta će ti onaj razbojnik? Zašto si njega stavija tu da bude s vama?
- Nisan ga ja stavija, nego mi ta slika oma dođe u pamet…Kad god zamislin dragog Boga uvik imam tu sliku… Isus sidi s njegove desne strane, a taj razbojnik s live…i di ću onda ja nego stat isto s live pokraj njega…Ne moren se baš trpat tamo na drugu stranu. Nije pristojno.
- Da, jasno mi je…Ajde drago mi je to čut...pa, neka i to je dobro…Nisi mi to nikad reka.
- A šta ću ti govorit, oli Isus nije kaza onin svojin tupavin apostolin neka to bude u tajnosti i utišini, da niko ne čuje…
- Je, to je istina…Vidiš, meni to nikad nije palo napamet kad iden leć…ja samo izmolin u sebi Očenaš i Zdravo Marijo, i oma zaspem…A to tvoje mora da je baš interesantno…a reci mi, oli se onako u mislima i divanite o nečem, ili mu se samo ispovidiš?
- Ajde nemoj me sad maltretirat so tin policijskim pitanjima…
- Ma interesira me.
- Šta te to jema interesirat…ni ja tebe ne pitan oli se ti i pop divanite ili te samo ispovidi.
- Da me pitaš ja bi ti rekla, neman ja tu ništa skrivat..
- Ne skrivan ni ja , nego šta ću ti o tome govorit….
- A šta ti je to teško?...ajde reci mi molin te…neću moć zaspit večeras ako mi ne rečeš.
- Ajde dobro, ali nemoj me više posli o tome ispitivat
- Neću, evo obećajem, još samo to da čujen i iden spremat obid…
- Evo ovako…To ti nije uvik isto, nego kako kad… Ako ne moren zaspat onda se još ostanem malo divanit jerbo moja ispovid ne traje dugo… neman ja toliko grija na duši da bi mora o tom više od po minute …
- A o čemu se onda divanite?
- Uvik samo o Ajduku.
- Za Gospu blaženu…Pa oli nemoreš izabrat neku pametniju temu.
- Ne biran to ja namjerno, to uvik dođe samo od sebe…jerbo ako se ideš iskreno ispovidit, uvik ti dođe ono šta te najviše tišti.
- I tebe od svega na ovon cilon ispaćenom svitu najviše tišti Ajduk…
- Eto vidiš zašto je ispovjedna tajna svetinja…i zašto to mora biti u tajnosti…Ne mora znat niko, ni mater ni ćaća, ni popi, ni biskupi, ni papa…jer ako nekom nešto rećeš uvik te poklopi…. svi znadu šta je za tebe najbolje…Umisto da se direktno obratin Bogu, i rečen iskreno šta mislin, ja moran ići preko fra Joze koji meni mora reć šta je dobro i šta ja moran mislit…i oma me naljuti ka sad i ti…Reka san ti da to nije u mojoj volji, nego se ja prepustim i to šta mi je na duši to rečen.
- Dobro, dobro, ne trebaš se oma jidit…samo sam tila reć da jema puno važnijih stvari na zemji nego ča je Ajduk…
- Ne ispovidin se ja na zemji nego u Raju…
- I to je sve?…
- A šta bi ti više tila…kod mene ti vjera nije komplicirana ka u fra Joze. Nema tu neke velike filožofije…Deset Zapovijedi i to je sve… ostalo su izmislili popi…Eto, jesi li sad zadovoljna?
- Pa mogu ti reć i da jesam… i to kažen iskreno…Ja virujen da je ovo kako se ti ispovidiš jako dobro…Jedino još samo kad bi maka onog razbojnika iz glave…možda bi bilo boje.
- A ne, on se dobro razumi u balun i uvik mi dobro kontrira…Ovi dva se uvik slažu, a tu onda nima gušta.