Da bi vizija budućnosti imala što veću šansu da bude i ostvarena, izuzetno je važno u fazi osmišljavanja i usvajanja, osigurati skladnu suradnju što većeg broja relevantnih činilaca. Vizijom bi se trebali jasno definirati ciljevi razvoja :
- Što bi htjeli postići u određenom razdoblju
- U kom smjeru želimo ići,
- Kojim intenzitetom ( dinamikom ), i konačno
- Uz koje uvjete, eventualno odricanja želimo razvoj ostvariti?
U tome naglasak je na što jasnijem definiranju planova i program, odnosno konkretnih očekivanja! Poznato je, da za očekivanu, bolju budućnost, veoma je važno što se radilo do sada, ali i što će se raditi u razdoblju što slijedi? Naime, to je ono vrijeme na koje još možemo utjecati s promjenama. Koliko nam je poznato, postojeća stanja, manje-više, naročito u gospodarstvu, nikome ne odgovaraju. Malo je onih koji su se pripremili za recesiju, krizu i depresiju, a još manje onih za izlazak iz stanja!? Nemamo dovoljno dobre i jasno definirane ciljeve i programe razvoja, kao niti način rješavanja najvećeg problema sredine u kojoj se živi, a to je neprihvatljivo velika nezaposlenost, posebno mladih i radno sposobnih. Suviše očekujemo od ulaska u EU i možebitnog „povlačenja" sredstava. Za kakve to projekte namjeravamo se natjecati i prijaviti? Razloga za zabrinutost ima sve više. Izgleda da se olako odustalo od onoga što smo znali i dobro radili, od tradicije, a nisu u značajnijem opsegu stvoreni novi smjerovi razvoja.
Pred nama je punopravno članstvo u EU, za koje očigledno nemamo pripremljenu proizvodnju. Sigurni smo da se područje razvoja poduzetništva može ubrzati i unaprijediti.