Jajima do sapuna
Optimističke vijesti dolaze iz nekoliko hrvatskih gradova – školska omladina
pobunila se protiv birokrata zahtijevajući da ih se konačno sasluša i shvati.
Val učeničkih nemira krenuo je iz Vukovara gdje je dvjestotinjak učenika srednje
škole prosvjedovalo u središtu grada zbog najave skupljeg prijevoza. Iz istih
razloga nekoliko dana kasnije prosvjedovali su školarci u Belom Manastiru i
Vinkovcima, a početkom travnja i učenici Prve riječke gimnazije zbog odluke
škole da im zaključavaju vrata. Učenici 12. zagrebačke gimnazije, Poljoprivredne,
Prehrambeno-tehničke i Veterinarske škole izrazili su bunt zbog loših higijenskih
uvjeta gađajući školsku zgradu jajima, kečapom i rolama WC papira, a vrhunac
se zbio u Šibeniku gdje je u Tehničkoj školi svaki treći učenik bojkotirao eksperimentalnu
državnu maturu.
Rezultati su, za hrvatske pojmove, iznenađujući. U Vukovaru je prijevoznik vratio
cijenu karata, u WC-ima zagrebačkih škola sada ima papira i sapuna, a u Rijeci
više ne zaključavaju vrata. Šibenski je, pak, slučaj pljuska premijeru Ivi Sanaderu
i ministru obrazovanja Draganu Primorcu. Do državnog ispita je ostalo manje
od godinu dana, a još nije donesen Pravilnik o državnoj maturi, a ne zna se
ni koji će fakulteti priznavati maturu. Učenici ne žele biti žrtveni jarci za
nešto što nije kvalitetno pripremljeno pa namjeravaju sabotirati eksperimentalnu
državnu maturu u svibnju i najavljuju javne prosjede.
Mnogi dušobrižnici su već osudili ovakvo ponašanje učenika i s visoka počeli
dijeliti lekcije o pravilima ponašanja zaboravljajući da su im upravo oni narušili
prava. U Šibeniku su čak pozvali roditelje učenika koji je, zamislite mladog
drznika, revoltiran eksperimentalnim državnim ispitom, pisao ministru Primorcu
i rekao da je nezadovoljan.
Istina je, učenici znaju biti bezobrazni. Ne prate nastavu, bježe sa satova,
maltretiraju one koji žele učiti, koriste mobitele za vrijeme nastave, kartaju,
vrijeđaju i tuku nastavnike, a zabilježeni su i slučajevi ubojstava.
Ali, valja imati na umu da su nastavni programi neadekvatni, da je nastava uglavnom
dosadna i nekreativna, da djeca uče bez radosti. Kada ih se nešto i pita sve
ostane samo na konstatacijama. Ankete pokazuju da profesori ne podržavaju učeničku
sklonost grupnom radu, većina ih ne zna razgovarati s djecom, tjeraju ih štrebati
gomilu nepotrebnih informacija. Uvaženi sociolog Dražen Lalić, ovih je dana
podsjetio da učenici žele modernu školu i da ne prihvaćaju promjene formalne
naravi.
Svjetlo u memljivom tunelu
Predugo, više od jednog desetljeća hrvatska inertna mladež pasivno je promatrala
društvene bedastoće, lopovluk, napredovanja onih koji bi, da je pravednosti
i dalje radili kao kamiondžije ili vozači autobusa, a ne postali saborski zastupnici
i vlasnici tvornica ili bi, da je pravde, živjeli iza rešetaka. I kada bi se
pobunili, učinili bi to na posve krivi način – divljanjem na stadionima, mlačenjem
slabijih od sebe u školskim dvorištima ili dizanjem desnice na Thompsonovim
koncertima.
Izuzetak je tek prosvjed protiv gušenja slobode javne riječi na zagrebačkom
Cvjetnom trgu kada je sto tisuća ljudi, među kojima najviše mladih, od Tuđmanovog
čekića, obranilo kultni Radio 101.
Uvijek sam bio za mladenački bunt i građanski neposluh kada je u pitanju nepravda
i bešćutna birokracija, zato ove nemire i najavu masovnih prosvjeda u potpunosti
podržavam. Mladi su u memljivom tunelu konačno upalili svjetlo i držim palčeve
da ga dugo nitko neće ugasiti. Bar dotle dok svi zajedno iz tog mraka ne izađemo.
