Možete li zamisliti slučaj da Blanka Vlašić, sigurno najbolja hrvatska sportašica danas, na Olimpijskim igrama koje su završene u Pekingu, nije osvojila ni jednu od medalja? Vrlo teško! A i to se moglo dogoditi jer u SPORTU, kao i u mnogim drugim takmičarskim disciplinama, postoji NEIZVJESNOST ISHODA BORBI ODNOSNO NADMETANJA! Ta neizvjesnost ishoda takmičenja jedna je od draži sporta i bilo kojeg drugog natjecanja. Čak i u matematici i fizici postoje relativnosti pa i slučajnosti, račun vjerojatnosti itd. pa kako ne bi postojale u sportu u kojem nastupaju živi ljudi koji nisu i ne mogu biti - roboti, mehaničke sprave.
I opet se zbilo ono što se dogodilo u vrijeme euforije nastale u Hrvatskoj povodom nogometnog prvenstva Evrope: velika, velika očekivanja od naših sportaša, silan, neizdrživ pritisak na sportaše koji se ovaj puta očitovao i prema jednoj sportašici, takmičarki Blanki Vlašić. Dijelom je i ona, zajedno s ocem i trenerom Joškom Vlašićem pridonijela tome -.svi smo očekivali zlatnu medalju! I sada nam se događa da nismo zadovoljni s najvećim uspjehom hrvatske atletike od osamostaljenja države Hrvatske na Olimpijskim igrama - prvom ATLETSKOM medaljom- srebrnom medaljom- osvojenoj u «kraljici sportova». Naime, atletika je specifičan sport, gdje osim u štafetama, krajnji rezultat ovisi o samom pojedincu gdje on dosežući rezultat prije svega mora pobijediti -samog sebe! Sjećam se nekih davnih godina kada je Luciano Sušanj, bio šesti u utrci na 800 metara i kada smo ga, nakon Olimpijade, dočekali s ushićenjem! A danas se o Blankinoj srebrnoj medalji piše i kao o - razočarenju!
O tempora, o mores!
I tako sada odjednom utješni naslovi: IPAK SI NAJBOLJA, SREBRO KAO ZLATO i slični. Naravno, i sam bih se veselio da je Blanka uspjela osvojiti prvo mjesto u skoku uvis i zlatnu medalju, ali ni jednog trenutka ne mislim da je Blanka ikoga - razočarala! Jer, u životu su često jedno želje, a drugo je stvarnost u kojoj se, posebno u sportu, ne broje samo centimetri i dosadašnji rezultati nego i psihološka pripremljenost, koncentracija za vrijeme takmičenja, splet nesportskih okolnosti uključujući i - sreću! Jedno su namjere, jedno su planovi, a često sasvim drugo ono što je rezultat naših htijenja.
I dok se ne sjetimo izvornog olimpijskog načela VAŽNO JE SUDJELOVATI, NE POBIJEDITI, kao građani Hrvatske, a posebno veći dio neobjektivnih i nezahvalnih medija, vrludat ćemo, s jedne strane, između neodmjerenih očekivanja i isforsiranih potreba, pokazujući svu iskompleksiranost malih nacija te, s druge strane, realnosti koja kaže da smo mala zemlja i da kao takva ipak postižemo iznadprosječne rezultate u vrlo oštroj svjetskoj konkurenciji. I stoga Blankino srebro treba biti razlog za radost, ali i opomena svima koji zaboravljaju što je sport, olimpijsko geslo i - realnost!
Hvala ti Blanka što si osvojila srebro, iskrene čestitke na VELIKOM USPJEHU! Srebrnom medaljom na Olimpijskim igrama mogu biti nezadovoljni samo megalomani i euforičari, oni koji nikada neće razumjeti nogomet, atletiku i sport uopće, ni bilo koju vrstu natjecanja - od sportskog do političkog!
Još jednom se pokazalo da su favoriti nešto što uglavnom postoji na papiru, da biti favorit ne znači automatski biti i - pobjednik! Čak i oni koji nisu znalci atletike niti znaju sve rezultate Blanke zadnjih godina, mogli su zamijetiti da je od 11.7. 2008. do Olimpijade Blanka Vlašić skakala na natjecanjima 200, 201. i 202 centimetra. I stoga je njezinih 205 centimetara odličan rezultat. I ne samo nje, nego i dva trenera (drugi je Bojan Marinović) kao i drugih koji su se trudili da Blanki omoguće najbolje uvjete za pripreme, boravak u Pekingu kao i samo natjecanje(sponzori itd.) Bio bi to i svaki drugi rezultat iznad još uvijek magična dva metra, a koja je to vrtoglava visina da se zaključiti ako, kao laici, stanemo u vrata kuće ili stana od dva metra ili viša!
Hvala ti Blanka što nisi «pukla» pod teretom očekivanja velikog, najvećeg favorita! Malo je onih koji su čestitali Belgijanki na zlatnoj medalji, - što bi bilo sportski i fair. Ona ju je osvojila i zahvaljujući sreći, trenutku bolje koncentracije i samo s razlikom jednog skoka, ali iste visine! A ti si Blanka pokazala baš ovim olimpijskim srebrom svu svoju kvalitetu, a za mene da si bila i šesta, možda nekome malo čudno, ostala bi ono što jesi - vrhunska hrvatska sportašica danas! Iako se osjećala, na kraju ove pekinške priče, «umorna, užasno umorna, prazna!» Jer, ako sve gledamo kroz prizmu POBJEDNIKA, MLADOSTI I NOVCA, udaljili smo se od Olimpijada i sporta kako su ih njegovali stari Grci i obnovitelj modernih olimpijada Pierre de Couberten! Bez iluzija i uljepšavanja, bez euforija, sport neka bude ipak zabavno takmičenje u kojem sudjeluje što više takmičara, pridonosi zdravlju, ono što čovjeka veseli, a ne do samog dna prazni njegove baterije.
Malo više obzira prema sportašici Blanki Vlašić, ne bi smetalo!