Od ljubaznog i nadasve susretljivog protojereja stavrofora Jovana Šaulića, paroha medinačke i još 8 pravoslavnih parohija (župa) u širem slatinskom kraju saznao sam puno informacija o životu pravoslavnog srpskog življa u Slavoniji.
Još za života teško bolesnog Milutina Amidžića, posljednjeg igumana manastira Orahovica, gospodina Šaulića je 1993. vodstvo Slavonske eparhije (biskupije) postavilo upraviteljem ovog povijesnog vjerskog središta Srpske pravoslavne crkve u Slavoniji. Već 15 godina se s velikom ljubavlju i marom brine za ovaj veliki kompleks koji se sastoji od manastira, crkve sv. Nikole i konaka smještenom u srcu Papuka iznad Orahovice (Duzluka).
U pisanim izvorima ime ovog manastira prvi put se spominje davne 1583. godine za vrijeme igumana Maksima, kao hram Svetitelja Nikolaja, zvanog Remeta. Manastir je sagrađen vjerojatno ranije jer je ugarsko-hrvatski kralj Matijaš Korvin u ove slavonske krajeve naselio prvi pravoslavni živalj već krajem 15. stoljeća. U 16. stoljeću bio je središte Požeške mitropolije i važan vjerski i kulturni centar. U njemu je živjelo 50- tak jeromonaha (redovnika) koji su se bavili prepisivanjem i opremanjem svetih knjiga, te opismenjavanjem srpskog puka u okolnim selima. Nekad su posjedovali i bogatu riznicu liturgijskih predmeta koja je tijekom povijesnih neprilika osiromašena. I manastir i kaluđeri preživjeli su sva ova burna stoljeća nemira, ratova i različitih vlasti. Sad se traže novi mladići koji će nesebično odgovoriti na duhovni poziv služenja Bogu i narodu.
Dva velika sabora održavaju su svake godine u ovom manastiru, na dan Prijenosa moštiju sv. Nikole (22. svibnja) i na blagdana Preobraženja (19. kolovoza). Tada se veliki broj pravoslavnih vjernika iz cijele Slavonije, ali i drugih država sakuplja na ovom mjestu da bi kroz svetu liturgiju i međusobno druženje potvrdili svoju pripadnost ovoj kršćanskoj zajednici.
U ponedjeljak 18. kolovoza automobilima je došao brojan svijet da bi sudjelovao u večernjem bogosluženju i bdijenju koje je trajalo cijelu noć uz molitvu, paljenje voštanih svijeća za žive i mrtve, te zabavu koju je upriličio muzički sastav Rade Carevića iz Slatine. Manastir su posjetili i politički predstavnici srpskog naroda ove županije Desa Kolesarić i Staniša Žarković (dopredsjednica i predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine). Na sam dan Preobraženja na svečanoj svetoj liturgiji sudjelovalo je 5 svećenika i oko 400 vjernika. Specifikum ovakvih susreta je i sječenje slavskog kolača koji se kao i prelivanje koljiva (kuhanog žita) dijeli prisutnima. Svetom vodom osvešćuje (blagoslivlja) se i grožđe, koje se je u starini tek poslije ovoga blagdana smjelo jesti. Pošto je ovo vrijeme gospojinskog posta (od 13. do 28. kolovoza) narod koristi priliku da se duhovno obnovi kroz ispovijed i sv. pričest pod obje prilike (i kruha i vina). Putem propovjedi i korisnih savjeta svećenici nastoje svoj vjernički narod otvoriti za kršćanske i dobre međuljudske vrijednosti. Svećenici i narod u svečanoj povorci - litiji obilaze oko hrama sv. Nikole, a poslije toga slijedi narodno veselje do zalaska sunca. Sa gorskog izvora zvanog Iskrica narod grabi vodu u boce i nosi je kućama jer vjeruje da je sveta i blagoslovljena. Svake godine unaprijed se izabire i kum manastira, obično imućnija osoba koje pripremi ručak za uzvanike. Ove godine domaćin je bio Božidar Podunavac, inženjer rudarstva iz Našica.
Duhovne oaze potrebne su čovjeku današnjice koji živi ritmom kojeg ni duša ni tijelo ne mogu pratiti. Zbog toga sav vjernički narod treba biti zahvalan ljudima poput Jovana Šaulića koji se brinu da opstanu i traju ovakva posvećena mjesta susreta čovjeka i Boga.
