Žene, zajedno sa muškarcima prošle su dugi put od prava plemića prve bračne noći za vjenčane, preko ropstva i prava na njihovo tijelo bez privole, od ekonomske ovisnosti o muškarcu, zabrane obrazovanja i zapošljavanja, dugom i krvavom borbom dospjele su do jednog dana kojim se u svijetu obilježavala njihova borba kroz povijest.
Ista ta povijest iznova im je oduzela i taj jedan dan spominjanja na svjetskoj pozornici, vraćajući ženu opet u sjenku. Na vanjskoj pozornici i dalje glume uloge u kojima je žena priznata i punopravna sa muškarcima. Donose se zakoni o njenoj zaštiti, no papir ne slijede i stvarne promjene u društvu u kojemu je žena dovedena do groteske.
Njeno tijelo je toliko izobličeno njenim pravom da ga uljepšava kako bi se više od 100% svidjela muškarcu. Čak i kada on to ne traži od nje. Čitave industrije su izmišljene kako bi joj davale mogućnost izbora da se nezadovoljna onime što je dobila po rođenju, oblikuje po vlastitoj zamisli i želji. Izmišljeni su mnogobrojni aparati kako bi joj olakšavali posao domaćice. Nije više sluškinja visokog društva. Sada se ona pokušava preobraziti u visoko društvo. Školuje se onako kako su nekada mogle samo pripadnice povlaštene klase.
Ekonomski je neovisna. Ima dozvolu rastajati se i razarati brak nebrojeno puta. Može se odreći djeteta, udomiti ga, ostaviti ga društvu da se brine o njemu, odlučiti da nema djecu. Znanstvenica je, astronautkinja, vojnikinja, policajka, vozačica, pilotkinja i što sve ne. Može manipulirati muškarcima onako kako ona misli da je za nju najbolje. Slobodno se baviti prostitucijom. Za to zanimanje uvijek će se naći i neki pristojan naziv da ne budi gnjev puritanaca. Sada ona prodaje svoje tijelo i dozvoljeno joj je dio zarade zadržati za sebe. Još uvijek ne sve. Zdravstveno je zaštićena. U starosti zbrinuta. I čini se kako joj nema kraja.
No prava istina jest da je nikada više nego danas udaljenija od sebe i svoje biti. Njeno cijelo biće dalo se u natjecanje sa muškarcima dokazujući da im može biti rame uz rame. I što je više njene energije postajalo muškobanjastije, toliko se njena ženstvenost i nježnost povlačila. Žene su danas agresivne, nesretne i zbunjene. Jednako kao i njihovi muškarci.
Po prirodi stvari svijet je sačinjen u većini od muškog i ženskog principa. Shodno tome, ako se jedan pol pretvara u drugi dolazi do zamjene polova. Danas imamo sve više međupolova. Ljudi koji ne znaju tko su ni što su. Društvo ih u tome podupire izvlačeći se na pravo o pravu. A zapravo je nova vrsta tiranije i ljudskog robovanja. Kompanije koje plaćaju nesretnim tinejdžerima operacije da promjene spol, kasnije, kada ti isti tinejdžeri odrastu i shvate što su sami sebi učinili, prateći pomodnost i popuštajući svojim slabostima, te iste kompanije više ne nude pomoć. Prave se kao da se to njih više ne tiče.
Kvazi stručnjaci koji u ime prava na jednakost (?) ukidaju spolove, nazive oca i majke, stvarajući neko androgeno čudovište koje nazivaju ONO, pretvaraju se da time daju mogućnost djeci da u tijeku odrastanja sami otkriju kako se osjećaju, da ne razvijaju različite osjećaje prema roditeljima, da od vrtića razvijaju pripadnost društvu a ne obitelji, krše sve ono što je po prirodnom zakonu stvoreno.
Čovjek je stvoren kao muškarac i žena. Stvoreni su različiti sa razlogom. I trebaju ostati različiti. No, isto tako stvoreni jednaki kao kreativna i razvijajuća bića. No to im se zamagljuje vodeći fokus samo na ono izvanjsko, vidljivo tvoreći tako neprirodnu konkurenciju i potrebu za nadjačavanjem.
Žene današnjice osjećaju golemi teret svoje samostalnosti i „jednakosti“. Nikada neće biti jednake. Žena je kao i muškarac stvorena da razmišlja, koristi svoju inteligenciju i znanje. No, svaljujući teret produženja vrste, odgoja i podizanja djece, zaposlenosti, karijere, vođenja projekata i svega ostaloga, stenje više nego što je stenjala kada su napadali samo njeno tijelo.
Koliko god se trudila, uvijek će se naći nešto što će joj biti pokazano da nije zadovoljila u cijelosti. Možda bi bilo vrijeme da malo zastane i ponovo se vrati svojoj ženi u sebi. Moderan svijet otvorio joj je sva vrata. Čak i ona pakla.
Umjesto da umjereno izabere ono što joj je srcu drago i nadahnuća za koja je stvorena i u njima ustraje, istodobno bivajući i majka i žena svome muškarcu, ona će i dalje trčati beskrajni maraton u kome je već unaprijed osuđena na propast.
