Baka Mandica Varga (74) već 20 godina živi sama u trošnom kućerku na izlazu iz Orahovice, napuštena od svoga sina i dvije kćerke koji su Osijeku, odnosno Zagrebu. Živi bez vode i struje, ima mirovinu od 1.500 kuna, od koje mjesečno mora davati više od 400 kuna za lijekove.
- Jako mi je teško. Sama sam, snalazim se kako znam. Ova moja kućica nema ni adresu, papiri mi se vode u Osijeku, tamo moram i kod doktora, pješačim nekoliko kilometara do željezničkog kolodvora kako bih vlakom otišla u Osijek - požalila se baka Mandica.
Priča kako je bila pjevačica po kavanama, udala se u Osijek, gdje je i živjela u stanu.
- Kada mi je suprug umro, došla sam u Orahovicu, gdje sam imala svoju zemlju, i tu sam napravila ovu kućicu. Nemam nikakve pomoći od svoje djece sve ove godine, teško mi je, ali eto, ne dam se - kaže baka Mandica.
Unatrag nekoliko tjedana u pomoć joj je pristiglo orahovačko Društvo Crvenoga križa.
- Kada je svetio kuće, mladi orahovački đakon Nikola Legac primijetio je ovu malu kuću na izlazu iz Orahovice. Skrenuo nam je pozornost i odmah smo otišli kod bake Mandice. Uvjeti u kojima ona živi doista nisu ni za pričati. Ostavio sam i broj svoga mobitela da me nazove kada mora u Osijek pa ću je makar odvesti do vlaka. Teško je ovako nešto vdjeti, a kamoli tako živjeti - kaže ravnatelj Crvenog križa Orahovica Željko Kiš. Hvali mladež svoga društva, koja se svaki put odazvala na njegov poziv i spremno došla pomoći baki Mandici, ali i svima kojima je pomoć potrebna.
Baka je očiju punih suza dočekala i ispratila Crveni križ.
- Hvala im od srca, ne znam što bih rekla. Oni mi sada jedini pomažu, ima još dobrih ljudi na svijetu - rekla je kroz suze baka Mandica.
Nema ni ormara
"Baka Mandica imala je peć koja je toliko dimila da se, kada bi je naložila, morala pokriti perinom preko glave kako se ne bi ugušila. Kućica je doista mala, jedan mali hodnik i jedna prostorija u kojoj baka i kuha i spava, pere se u jednoj kanti. Vodu donosi kanistrima. Donijeli smo joj drugu, ispravnu peć, očistili kuću, nacijepali drva. Kada je bio snijeg, mladež našeg društva očistila joj je prilaz kućici u dva navrata. Sada smo u fazi prikupljanja namještaja jer baka nema ni ormar za odjeću. Što reći kada ni svi prozori nisu ustakljeni, i to smo već dogovorili da joj napravimo", kaže ravnatelj orahovačkog Crvenog križa Željko Kiš.
