U javnim radovima samohrane majke, domaćice… - laćaju se posla od kojeg i muškarci bježe

„Nije me sramota raditi na ulici, nema za što. To je posao kao i svaki drugi, a što će tko misliti o meni, neka ga volja. Moje troje djece ovisi o meni, u dvanaest godina otkako sam razvedena, ni kune alimentacije nismo dobili. To je veća sramota. Imam završenu gimnaziju, a što se danas može s njom, eto, vidite i sami - priča samohrana majka Drita Ramadani, slažući crveno cvijeće u gredicu u centru Virovitice. Ona je jedna od ukupno dvadeset djelatnika koje je za potrebe javnih radova zaposlila virovitička gradska uprava. Do kraja studenog od 7 do 15 sati, a ako zatreba i duže, oni će uređivati cvijeće, kositi travu, sakupljati papire te uređivati Viroviticu i okolicu za mjesečnu bruto plaću od 2.814 kuna.

- Sedamnaest godina čekam na posao i ovo je prvi put da imam bar neku sigurnost  - povjerila nam se domaćica Stoja Ivanović.  - Plaća je svaki mjesec, ide nam staž, a možda se do kraja posla pokaže da možemo i ostati, možda će netko trebati baš takve radnice kao što smo mi - poželjela je Stoja, uređujući cvijeće. - Nama nije teško raditi, uhvatile smo se jučer posla koji ni muški nisu htjeli. Prebacivali smo neki šoder. Mi žene, preko ruku smo prebacile 24 'kubika'. Umorne smo već od dobivanja socijalne pomoći, ne želimo ovisiti o nikome, želimo da nam daju raditi, ma kako teško bilo. Treba nam siguran posao, da možemo dići kredit, uložiti u osnovno, ovako smo godinama na početku i ne možemo se pomaknuti - poručuje druga samohrana majka, Melita Abramović.

Dok je ona u javnim radovima, za njene djevojčice brine se baka-servis. Druge žene platile su dadilje ili zamolile rodbinu za pomoć dok rade.  Zaposlenice poručuju da su sretne jer konačno ne moraju zbrajati hoće li im ostati dovoljno novca za hranu na kraju mjeseca kad plate sve režije, te hoće li kupovinu novih cipela za djecu opet odgađati za neko drugo vrijeme. - Od alimentacije i sudova nema koristi, davno smo se uvjerile. Mi želimo raditi, a ako nas poslodavci žele primiti na posao, dokazat ćemo da smo vrijedne svake kune - zaključuju djelatnice u javnim radovima.