Pod dojmom te lijepe riječi DODIR, koja me usput rečeno asocira na ono «DODIRNI ME NJEŽNO», nešto si mislim: Eto, jesen je već poodmakla, a zima? Zima je pred vratima. S njom ide i ZIMOVANJE. Dvjesto tisuća Hrvata već hvataju kondiciju i zalet za skijanje, tradicionalno u Austriju

«Kuharice, manje zbori, da ti ručak ne zagori!» bio je natpis na krpi iznad štednjaka u našoj kuhinji, krpi lijepo izvezenoj s plavičastim crtežom koji je plijenio pažnju nas djece. I ja bih trebao kraće pisati, ali kako kada je materijala i aktualnih tema preko glave?

Toliko zločestih i neutemeljenih stavova, ako je i od Glasa koncila, previše je! A i komentari publike su, nažalost, na istoj ili sličnoj razini. Tu i tamo nađe se koji nepristrani čitatelj, poznavatelj teme i nađe pokoju riječ razumijevanja za otvoreno pismo Goldsteina kardinalu Bozaniću, objavljenom u Jutarnjem listu, a povodom njegova posjeta spomen području Jasenovac. U pismu se tvrdi da je "zamisao velikoga hodočašća samo napola ostvarena" odnosno da je kardinal Bozanić "došao do pola puta"!

Kao i u većini teških stvari u našem društvu posao umjesto obitelji, društva, policije i pravosuđa moraju odraditi mediji: Okrenite kameru, isključite ton, osudite primitivizam…

Nakon onog socijalističkog, općeg drugarskog tikanja, kapitalizam nas je – ili barem neke od nas - naučio pameti. Rezervirano „Na Vi „ je pametnije. Tako se nikome ne poklanja previše povjerenja i nikoga se ne pušta preblizu u vlastiti život. Nikad se ne zna kad sadašnji prijatelji mogu postati bivši!

Parafrazirajući Andriju Hebranga, blogerski slobodno za vukovarski slučaj rekli bismo: Jebeš državu u kojoj za političara ne možeš reći da je fukara, a za njegovu suprugu da je kurvetina. Nakon blogerske zajednice, Hrvatskog novinarskog društva te niza komentatora, i Andrija Hebrang je uime slobode medija ustao u obranu vukovarskog blogera Damira Fintića.

Osnovni princip cijepljenja ubrizgavanje je manje količine virusa opasne bolesti u tijelo, čime se organizam natjera na proizvodnju antitijela. S manjom količinom virusa u sebi organizam, dakle, postaje otporniji na velike i snažne napade. Prema sličnom principu mediji nam gotovo svakodnevno dostavljaju »velike istine« o malim aferama (uglavnom političara). Cilj takvog pisanja nije, naravno, otkrivanje istine o političarima, premda povremeno ima i toga. Dublja je namjera stalno ubrizgavanje manje količine društvenog jada u organizam da se organizam ne bi izložio traganjima za velikim istinama koje bi sigurno dotukle.

Sudim po sebi. Nema što nema. Ujutro čim se probudim: «Kultura na tašte». Preko dana, pun ormarić pošte. Često sve i ne stane u njega, a nije baš mali. Same informacije! Informacije o proizvodima, informacije o uslugama, informacije o informacijama, informacije o tome što bih si mogao priuštiti, samo da imam ovaca, pardon novaca!?

Iako je već prošlo nekoliko dana od nedjelje i Stankovićeve TV emisije Nedjeljom u dva, koju redovito gledam, glavom mi lete izrečene ocjene i stavovi Igora Mandića, usuđujem se reći, mog dobro poznanika. Naše poznanstvo dugo je zamalo 40 godina s tim da sam počeo s njim drugovati čitajući njegov Notes koji je izlazio u Vjesniku u srijedu, davnih šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća.

Ponukan pročitanim, posebno onim što je u posljednje vrijeme prekrasno, životno usmjereno, napisao cijenjeni novinar u mirovini g. Weiss ( bolje u mirovini nego u miru – malo šale, jer i sam jesam tu negdje ), kojeg nažalost nisam imao prilike osobno upoznati, ali kojega čini mi se, kao da već dobro poznajem, sudeći po njegovim djelima, pisanju, jer priznajem, rado pročitam ono što napiše, posebno što je USMJERENO NA BUDUĆNOST!

Čitam ovih dana novine i gledam TV izvještaje ispred sudnice Općinskog suda u Virovitici gdje se okupilo pedesetak oštećenih štediša, i pitam se zaista nešto što nema izravne veze s presudom: kada ćemo mi, Hrvatska, ući u Evropsku zajednicu? I sam sebi odgovaram: s ovakvim sudstvom najvjerojatnije – za sto godina, a moguće je i - nikada!

Javljam se potaknut knjigom „Virovitica kroz stoljeća“ u kojem je na jedan slikoviti način ispričana priča o svim važnim događajima koji su se odvijali na ovim našim nemirnim područjima počevši od 1234 godine pa do danas. Pošto je ovo tek prvo izdanje ovom prilikom želim skrenuti pažnju na neke povijesne činjenice koje nisu spomenute a vjerujem da će u slijedećim izdanjima naći svoje mjesto.