Lokalni mediji su posebna tema otkako se davnih godina otkrilo da u USA građani manjih gradova redovito čitaju svoje lokalne novine. Naime, pokazalo se da ih vijest iz neposredna susjedstva više zanimaju čitatelje nego neka velika katastrofa tisućama kilometara ili milja od mjesta stanovanja. Mene, kao onoga koji je prve novinarske korake učinio baš u «Virovitičkom listu», jednog davnog ljeta krajem šezdesetih godina prošlog stoljeća, zanima gdje je i kamo ide Virovitički? To je glavna tema pa bih se sada zadržao na «Virovitičkom listu» s aspekta značaja novina općenito, značaja za lokalnu sredinu kao kulturološki, sociološki i društveni fenomen s naznakom što danas kao i u budućnosti za «Virovitički list» znače njegovi stvaratelji, a to su novinari. Za jednu drugu priliku ostavljam analizu Radio stanice Virovitica.

Hrvatska bukti! Stotine radnika prosvjeduje u riječkom brodogradilištu, osječki pivari ne kuhaju zlatnu tekućinu, štrajkaju dubrovački građevinari, više mjeseci plaće nije dobilo tisuće radnika od Vukovara do Splita, od Slavonskog Broda do Pule, štrajk su najavili i radnici Keramičke industrije Orahovica, a ministar Šuker nas širokim osmijehom uvjerava da je sve u redu, da je stanje pod kontrolom i da svi mogu mirno spavati. Iz ministarske perspektive problema dosita nema.

Već se par dana lome koplja oko toga čiji su savjetnici bolji, stručniji, sposobniji - novoga predsjednika Ive Josipovića ili premijerke Jadranke Kosor. Premijerka je nezadovoljna što se predsjednik okružio svim tim velikim poduzetničkim imenima i optužuje ga da stvara paralelno Ministarstvo gospodarstva, dok on tvrdi da su ‘njegovi’ savjetnici bolji od ‘njezinih’ ministara.

Dobro došli u čistilište! Dodijeljena vam je čast da svjedočite početku najžešće faze recesije u Hrvatskoj! Takva bi se 'dobrodošlica' mogla poželjeti svim poduzetnicima, menadžerima, još zaposlenima, nezaposlenima i korisnicima državnog proračuna, ukratko, svim građanima uoči proljeća 2010. godine. Počeo je rasplet. Godinama stvarane neravnoteže više se ne mogu držati pod kontrolom. Trošenje iznad mogućnosti i zanemarivanje izvoza stižu na naplatu. Cijena se mora platiti, na ovaj ili na onaj način.

Ministri unutarnjih poslova u Hrvatskoj efikasni su samo onda kad treba slati policiju na prosvjednike, kada pendrecima treba spriječiti otvoreno izražavanje nezadovoljstva skupine građana i po nalogu, uglavnom bahatih čuvara staljinističkih pečata, ušutkati ih pozivajući se na razne članke raznih zakona koje čitaju onako kako arogantnim nalogodavcima paše. Kad treba biti efikasan u razotkrivanju korupcije onda se čeka pravo vrijeme, nečiji mig, dozvola svevišnjih i politička klima, a članci i zakoni, pravilnici i odredbe, pravda i zdrav razum tada nisu toliku bitni.

Rcesija pokazuje 'tko se išao kupati bez gaća'. Ta ilustrativna tvrdnja glasovitoga svjetskog investitora Warrena Buffeta mogla bi se primijeniti i na aferu Podravka. Dio menadžmenta, uz vrlo izvjesno pokroviteljstvo dijela najviših dužnosnika u vladi Ive Sanadera, pokušao je preuzeti vlasništvo nad koprivničkom prehrambenom industrijom. Da nije došlo do recesije i pada cijena dionica Podravke, vjerojatno se ne bi vidjelo da se u posao krenulo 'bez gaća', odnosno bez kapitala. Često primijenjen scenarij kupnje tvrtke njezinim novcem dogodio bi se još jednom. Naravno, takav se postupak ne može odobriti, ali može se razumjeti. 'Tako su radili i drugi i ništa im se nije dogodilo, pa zašto bismo mi bili naivci koji neće iskoristiti priliku?' vjerojatno su se pitali menadžeri koji su završili u Remetincu i njihovi politički pokrovitelji koji zasad još nisu upoznali svakodnevnicu u zagrebačkom istražnom zatvoru.

Nakon što sam dobio obavijest o dva aktualna upisa za obrazovanje došao sam u dilemu : što mi je činiti i na što se odlučiti? A budući da nisam tako sebičan da informacije zadržavam samo za sebe, odlučio sam, u nešto izmijenjenom obliku, prenijeti to i drugima koji su možda zainteresirani za posebne oblike obrazovanja primjerene vremenu u kome živimo - životarimo.

Ministru Karamarku ne preostaje ništa drugo nego u Đakovo poslati svog Schützera s pitanjem: Tko je “popalio” žito! Možda bude uspješniji od onog iz serije pa konačno uhapsi i “studenta” koji je odgovoran za katastrofu s Đakovštinom.

Konačno sam "otkrio" ! Dok sam ležerno čitao vodič za osobe na odgovornim položajima od J. Donalda Waltersa, zastadoh na jednoj ne tako istaknutoj rečenici: "Kada ljudi nisu nadahnuti da daju od sebe, prirodno se okreću razmišljanju što mogu dobiti za sebe".

Pročitao sam prije desetak dana jedan tekst novinarke «Jutarnjeg lista» na temu hrabre i časne Miep Gies, pisan u dobroj namjeri, ali ipak neprofesionalno. Naime, piše se o «bakici» umrloj u l0l. godini života, itd. i t. sl. Miep Gies je u trenutku smrti bila «bakica», ali je humano djelo učinila u punoj snazi i pri svijesti o opasnosti i rizicima koje preuzima. Život poslije l945. posvetila je borbi za istinu o holokaustu i svesti takvu osobu na «baku» (???) koja je skrivala Anne Frank, pojednostavljivanje je života ove hrabre i časne osobe. Evo nekih činjenica iz biografije Miep Gies i nekih razmišljanja o njoj:

Hrabrost je, veličina, a u krizno vrijeme i nužnost da stvari, slučajeve i pojave vidimo i analiziramo onako kakove one uistinu i jesu. Nije potrebna posebna mudrost da se konstatira da je, vjerojatno, to najbolji i najkraći put za promjene stanja na bolje. Ako se u tome slažemo, onda valja se upitati: Zašto onda to u najvećoj mjeri u praksi i ne činimo?

Pokušavam razumjeti one koji se boje CRVENE Hrvatske, takva CRVENA Hrvatska, koje se dio ljudi danas boji, nije mi simpatična Hrvatska jer je donijela «revolucionarne mjere» ( nacionalizacija, agrarna reforma..), JEDNOUMLJE , jednopartijski sustav s ograničenim slobodama i pravima, privilegije za vladajuću stranku, bez mogućnosti njene kontrole ili stvaranja protuteže.