Hrvatski sabor u četvrtak o poljoprivrenim temama
Sabor: Uz izlazne, mogu se ograničiti i ulazne naknade banaka
Komadina pozvao SDP-ovce da se prihvate posla umjesto
IDS predlaže zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, HNS to podržav
Grbin zatražio da se oglase ništavim statuti udruga s ustaškim pozdravom
Procijepljenost djece protiv ospica, rubeole i zaušnjaka pala ispod 90 posto
SSSH traži plaćeno pripravništvo za nezaposlene starije od 30 godina

Spas u istini i nada u zaboravu

Priroda društva   |   Davor Suhan/Moja Rijeka   |   30.06.2017.   | 275 pogleda
Spas u istini i nada u zaboravu

Godine donose svoje i protiv toga se ne može silom. Nedokučiva priroda vremena briše polako stara sjećanja i stalnim mijenama zaborava mijenja odnose u društvu. A kad je već tako, ima li uopće smisla pamtiti povijest?

Mislim, budimo iskreni. Možemo godinama pamtiti činjenice, učiti, analizirati, sistematizirati, povezivati, usvajati. No uzalud nam trud. Prije ili kasnije vrijeme će ponovo učiniti svoje. Ulice i trgovi promijeniti će imena, heroji i zločinci zamijeniti uloge, jer povijest ne pišu povjesničari, nego pobjednici – a oni stalno mijenjaju mjesta.  I to je jedina vremenska konstanta koja traje u vječnost. Kakve li onda koristi od takove istine i takvoga znanja?

Sumirajući sve demokratske  tekovine hrvatskog obrazovanja u jedinstveni sustav vrijednosti, lako se mogu uočiti dvije paralele:

-       linija napora (ona koja se trudi prekrojiti povijest) i

-       linija otpora (ona koja se tome protivi)

Prva pokazuje tendenciju kretanja društva udesno, a druga ulijevo, što stalnim držanjem pravca ulijeva matematičku nadu da se jednoga dana konačno nađemo svi na istom mjestu. No cijeli je problem u dalekoj točki susreta, jer se prema zakonu geometrije jedna i druga međusobno sijeku negdje u beskonačnosti.

Hrvatska, naravno, nema toliko vremena čekati i zato jedina šansa leži u kolektivnom zaboravu. A tu nadu mogu donijeti jedino mladi koji bi umjesto znanja usvojili vrijednosti.U tom slučaju kao odrasli ljudi znali bi vagati činjenice i odvagnuti svaku na onu stranu koja cijelom svijetu donosi mir i ljubav.

Odgajanjem takve vrste, linije napora i otpora tada bi se spojile u jedan zajednički pravac, sa čvrstim održavanjem prirodne ljudske ravnoteže.

Na prvi pogled izgleda nemoguće, ali štos je u tome da ova ideja nije pitanje ljudskog dogovora, nego razumijevanja vremena. A ono je pravi prijatelj. Može kasniti, ali nikada nas neće iznevjeriti.

Pamćenje je značajno za čovjeka, za njegov mentalni i duševni razvoj. Ali ako čovjek nije dovoljno razvijen, onda je to loše za druge ljude u njegovoj blizini, pa i narod u cjelini. Tada je bolje da sve što zna zaboravi. I tu jedino pomaže vrijeme koje briše sjećanja.

Hrvatska, unatoč svemu, mislim da ima upravo tu veliku sreću. Jer osim vremenski, taj cijeli proces zaborava potaknut je školom, pa je brisanje znanja obuhvaćeno generacijski – sistematski i metodički.

Ako je istina da u svakom zlu postoji i neko dobro, onda je to upravo to. Uostalom, ovi mladići i djevojke, mada se na prvi pogled doimaju totalno neobrazovno, nekako mi zrače sasvim pozitivno.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: