Prometna nesreća u Koriji. Ženska osoba poginula, vozač 22-godišnji mladić teško ozlljeđen
Murganić svjesna problema kapaciteta i nedostatka broja odgajatelja u vrtićima
HRT ostvario prihod od 1,38 milijardi kuna
Kujundžić vjeruje u donošenje novog Zakona o zdravstvenoj zaštiti prije ljeta
Novi portal mediadaily.biz namijenjen medijima u jugoistočnoj Europi
Hrvatska među zemljama s najvećim padom nezaposlenosti,
Zbog izloženosti onečišćenom zraku godišnje umre 7 milijuna ljudi

Razotkrivanje: Kad se prijatelji rastaju


  Mojom stranom ulice           Ivan Žada           17.05.2018.         3672 pogleda
Razotkrivanje: Kad se prijatelji rastaju

Ivicu Kirina, gradonačelnika Virovitice poznajem skoro trideset godina. Bio je razredni prijatelj moga starijeg brata. Dečko iz skromne i poštene familije. Dobar dečko. Kasnije kada sam porastao viđali smo se u Omladincu, virovitičkoj inačici Kulušića. Bio je tamo redar. Ne znam koji je točno bio trenutak kada se pridružio mladeži HDZ-a, no ubrzo je postao jedan od najvažnijih ljudi u toj stožernoj partijskoj organizaciji nezavisne Hrvatske. Inženjer geodezije koji je diplomirao u Varaždinu počeo se strelovito uspinjati ka stranačkom vrhu.

Bio je mladi lav HDZ-a, kako se takve poput njega od milja tada nazivalo. Ja sam otišao iz Virovitice i nije dugo trebalo moj prijatelj Kiro je postao gradonačelnik. Mlad, golobrad i pun ambicija. Lagao bih kada bih rekao da te ambicije tada nisu bile iskrene i stremile prema boljitku njegova grada i zajednice. Kiro je bio prijemčljiv, kako za svoje građane, tako i za stranačke moćnike.

Vrlo brzo je postao miljenik tadašnje potpredsjednice Vlade i stranački veoma moćne Jadranke Kosor. To mu je strelovitom brzinom omogućilo da postane ministar u Vladi. Ministar unutarnjih poslova ! Nije on bio prvi izbor jer u to doba ta fotelja nije bila niti malo primamljiva, niti poželjna. Bio je neki treći, peti ili već se ne sjećam koji izbor, no ministar je postao.

Puno sam mu dobrih savjeta kroz to vrijem dao. Bio sam i prisutan nekim pomalo „razularenim“ partijima koji su ga mogli koštati glave, no imao je sreće pa nisu. Glave ga je koštala afera „Vepar“ kada su on, Josip Đakić, nekoliko viđenijih građana i tada haški optuženik general Mladen Markač na Bilogori ubijali veprove i s veprovima se fotografirali na snijegu natopljenom krvlju.  Kiro je, istini za volju, bio samo kolateralna žrtva prljave podvale koju je za tadašnjeg premijera Sanadera odradio Josip Đakić. Cilj je bio dokazati da Hrvatska surađuje s haškim sudom i Markača se moralo vratiti u Hag. Đakiću, ili Jopi kako ga u kraju od milja zovu, to je sjelo kao kec na jedanaest. Umilio se predsjedniku stranke Sanaderu, za njega obavio „prljavi posao“, a usput iz stroja izbacio mladoga hadezeovskog lava Kirina koji je prijetio preuzeti poziciju najmoćnijeg stranačkog čovjeka u kraju i jednog od najmoćnijih u Slavoniji.

Kiro nije glup, možda tek naivan igrač ili kako bi rekao Zoran Milanović dečko iz plićaka za ajkule iz oceana. Ćaća ga je, kao i mnoge druge, uspio navući da odradi pljačku u aferi Fimi media. Još uvijek mu se sudi za to ozbiljno kazneno djelo. No ono što cijenim kod svog prijatelja Kire, nije samo pružio prst prema Ćaći i rekao da je on za sve kriv, već preuzeo suodgovornost. No nije ni tada suviše kažnjen kako bi trebao biti da smo ozbiljno i zrelo društvo. U takvom društvu ne bi više mogao sudjelovati u javnom životu, a kamoli biti gradonačelnik. No on se katapultirao iz ministarske u onu gradonačelničku fotelju s tim da nije trepnuo kada je potjerao tada aktualnog gradonačelnika.

Bilo je to prije no što smo čelnike općina i gradova počeli brati neposredno. No to ga priznanje dakako ne abolira od djela da je bio sudionik pljačke našega novca, svih nas koji smo porezni obveznici ove zemlje. Ta činjenica nije smetala njegovim sugrađanima, Virovitičanima, da ga ponovno biraju za gradonačelnika. Uvjetno rečeno je tako. Birali su ga i hadezeovci ali i desetak posto ostalih. Bar se tako čini prema izbornim rezultatima. Ja sam mu unatoč tome davao potporu. Ne zato jer je sudjelovao u pljački, već zato jer je, tako se tada činilo, preuzeo odgovornost za svoje postupke i pokajao. Bio je spreman, kako mi je sam rekao, guliti u zatvoru, a ne krumpire u pučkoj kuhinji. Kao neki sudionici iste afere.

Od te afere nije, bar koliko znam, imao osobne koristi, a uvijek je isticao da sve radi u interesu grada i građana. No kako mene dugo, više od desetljeća i pol nije bilo u gradu, ja sam uistinu mislio da je tako. Prve se sumnje javljaju kada su do mene počele dolaziti informacije o brojnim nepravilnostima u gradu. Ja sam ih naravno odmah kazao Kiri i pitao je li to istina. Uvijek je nastojao naći neko suvislo opravdanje i istodobno se ograditi od svih aktera.

Da je to zapravo sve prazna priča i da on ili nema one dvije kuglice koje svaki muškarac ima među nogama ili da me sustavno laže, saznao sam onda kada sam ga nazvao za komentar priče da direktor tvrtke Flora Vtc Željko Iharoš, tvrtke u stopostotnom vlasništvu grada pod prijetnjom otkaza svoje radnike prisiljava na cijepljenje protiv gripe. Svaka prisila na bilo koji zdravstveni tretman je nezakonita. Pitao sam ga kao novinar Žada gradonačelnika Kirina, a ne kao prijatelj prijatelja, što on misli o tome. Odgovorio mi je da je Flora Vtc trgovačko društvo i da svatko odgovara za svoja sra…a, te da on neće odgovarati za nečije propuste. Naravno ja sam u interesu javnosti taj razgovor snimio, kao i mnoge druge. No ubrzo sam shvatio da je sve to bila jedna velika laž.

Slijedeći dan lokalni portal Informativnog centra u Virovitici, također pod izravnom kontrolom Grada Virovitice i u gradskom vlasništvu, pod izravnom kontrolom Kirina, objavio je tekst u kojem me pokušavaju diskreditirati, a Kirin tvrdi da nije izjavio ono što sam par redaka prije napisao. Izgovorio je upravo to, a ja kao dokaz posjedujem snimku. Potom sam pisao da ista tvrtka ne obračunava PDV na prodaju grobnih mjesta na grobljima kojima upravlja, a za što imam nedvojbene dokaze, a time je državni proračun oštećen za više od pola milijuna kuna. Kiro opet nije reagirao. Da je ozbiljan i odgovoran gradonačelnik i čovjek, Željko Iharoš bi davno bio smijenjen, a Kirin bi se ispričao svojim sugrađanima. Time je Kirin ponovno postao ili naivac ili glupan ili samo muškarac bez one dvije loptice među nogama jer je dozvolio da ga ponovno uvuku u nezakonite radnje kojima je ponovno oštećen državni proračun, kao i onomad u aferi Fimi Media. Samo što se prvi puta dao uvući od ozbiljnih igrača kao golobradi mladac, a danas od pikzibnera i kao čovjek na pragu pedesete. Sada oprost i vađenje na neiskustvo više ne prolazi.

No sve navedeno ga je kandidiralo da nikako ne može ostati na čelu grada. Ako nema trunke građanske odgovornosti, moralnu ne očekujem jer nije svojstvena političarima, da podnese ostavku, onda bar očekujem od građana da na izborima za dvije i pol godine izaberu bilo koga prema svojoj savjesti. Samo neka bude pošten i lišen svega onoga u što se pretvorio nekad dobar virovitički dečko Ivica Kirin.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

slobodagovora
17.5.2018. 19:24
Gospodine Ivane,na izborima se uvijek bira "prema svojoj savjesti".To je prava istina ,sviđalo se to bilo kome ili ne.Nažalost velika je istina da ljudi upravo biraju prema svojoj savjesti....Siguran sam da razumijete.


Još iz kategorije Mojom stranom ulice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: