Hrvatski sabor u četvrtak o poljoprivrenim temama
Sabor: Uz izlazne, mogu se ograničiti i ulazne naknade banaka
Komadina pozvao SDP-ovce da se prihvate posla umjesto
IDS predlaže zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, HNS to podržav
Grbin zatražio da se oglase ništavim statuti udruga s ustaškim pozdravom
Procijepljenost djece protiv ospica, rubeole i zaušnjaka pala ispod 90 posto
SSSH traži plaćeno pripravništvo za nezaposlene starije od 30 godina

Ratni zločin u Voćinu: 'Pogled u bratovim očima prije nego je ubijen neću zaboraviti'

Aktualnosti   |   24sata.hr   |   26.03.2017.   | 2858 pogleda
Ratni zločin u Voćinu: 'Pogled u bratovim očima prije nego je ubijen neću zaboraviti'

Posljednji puta Antuna vidio sam na dvorištu naše kuće u lipnju 1991. Rekao sam: Brate, ovo neće biti dobro. Uzmi ženu i djecu i bježi iz Voćina, priča Zdravko Volf za 24sata.hr uz video prilog.

- Samo me gledao, bez riječi i taj njegov pogled nikada neću zaboraviti. Ubijen je na mjestu gdje se nalazila policijska stanica koju su zauzeli pobunjeni Srbi. Njegovo tijelo odvezeno je negdje, a do danas nismo saznali gdje - otirući suzu govori Zdravko Volf (53) iz Voćina. U podravskom selu ubijeno je 47 Hrvata, a uz Antuna, još se jedan čovjek vodi kao nestao. Antun nije želio otići iz sela, nije htio napustiti teško bolesne oca i majku. Po izjavama svjedoka, pobunjeni Srbi doveli su ga u tu policijsku postaju, mučili i ubili, a potom odvezli.

- Ja sam se priključio ZNG-u. Kad smo razmjenjivali zarobljene četnike, išao sam na svaku razmjenu i inzistirao da se razmjene oni za koje sam znao da su uhvaćeni, među njima i moj brat. Oni nisu odgovarali, nego su iz domova zarobljenih Hrvata civila uzimali ljude koji su im služili za razmjenu. I na kraju ubili sve što su pronašli u Voćinu - pripovijeda Zdravko. Najgore od svega, kaže, je što su nalogodavci dolazili kod njegove majke i tražili Antunovo odijelo obećavajući joj da će biti razmijenjen. Do te razmjene nije došlo.

- Za brata sam saznao da se skriva u Voćinu po pojedinim mjestima i kućama srpskih obitelji. Ovdje je bilo Srba koji su pomagali Hrvatima. Nakon oslobađanja Voćina saznao sam detalje: Kad je odveden, po čijem naređenju i kad je ubijen. Prijavljivao sam to Županijskom državnom odvjetništvu u Bjelovaru, no nisu učinili ništa. Prije dvije godine pozvao me Županijski državni odvjetnik u Zagrebu.

Rekao da će svi ti zločini doći pod njihovu jurisdikciju. Od prošle godine pokrenuo postupak protiv osoba na koje sam ukazivao. Imena se znaju, no kao da se istina, nažalost ne želi otkriti – ogorčen je Zdravko.

Kosti brata tražio je na 50-ak mjesta koja su prekopali. Više ne zna što da radi kako bi se istina otkrila, a ubojice civila, kao i njegovog brata, privele pravdi. Na spomen Antuna, Zdravkovo lice preplavi nježnost i silne emocije. Od četvero braće, s njim je, tvrdi Zdravko, bio posebno vezan. Radio je u vojnoj pošti u Zagrebu. Kad je počeo rat rekli su mu da mora u JNA ili će izgubiti posao. Odmah se vratio u Voćin.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: