Čak 74 posto građana smatra da zemlja ide u krivom smjeru
Premijer Plenković najnegativniji političar
Beljak: Postojeći politički sustav je potrošen- HSS će ponuditi nužne reforme
Europljani ove godine putovali iznad očekivanja, a 2018. planiraju i više
HGK podržava povećanje kvota za strane radnike
Istraga protiv Franje Lucića postala pravomoćna
Edo Maajka treći headliner Antivalentinova 3 u veljači u Domu sportova

O konjima i manjinskoj politici

Blog urednika   |   Goran Gazdek   |   09.08.2007.   | 3439 pogleda
O konjima i manjinskoj politici
Sudbina umirućih plemenitih konja lipicanaca, ukradenih iz lipičke ergele 1991. godine digla je na noge cijelu naciju u matičnoj domovini Hrvatskoj i dio javnosti predvođenih zaštitarima životinja u njihovoj privremenoj zemlji boravka, Srbiji. Od kada je krajem srpnja novosadski «Građanski list» objavio tužnu priču o izgladnjelim i izranjavanim životinjama na salašu Todora Bukinca u Novom naselju kraj Novog Sada u medijima obiju država objavljeno je na desetke naslova – vijesti, reportaža, komentara i reakcija službenih osoba, udruga, političkih stranaka i dobrih ljudi koji sasvim konkretno nude financijsku pomoć za otkup konja i povratak u Lipik.
Najgralatiji je sada Mihajlo Komasović, bivši zaposlenik lipičke ergele, koji je u ratnom vihoru čuo riječ Božju za spas konja s lipičkih polja izoranih granatama. «Rat je bio, smrt na sve strane, konji lutaju nezaštićeni i prepušteni sami sebi», objašnjava danas Komasović.

Lipik je tada bio okupiran, nitko nije brinuo za konje vrhunskog genetskog podrijetla pa se Mihajlu, možda, i ne može zamjeriti što ih skupio i u listopadu 1991. godine prvo prevezao u Bosnu i Hercegovinu, a potom u objekte vojne ustanove Karađorđevo. Prema dobrim poznavateljima lipičkih prilaka u to doba druga je mogućnost bila samo smrt lipicanaca. No, što je Mihajlo radio proteklih 16 godina? Zašto za sve to vrijeme nije pokazao interes da ih vrati Hrvatskoj?

Konj u Srbiji i Hrvat u Vojvodini

Nives Cimerman, kći nekadašnjeg konjičkog šampiona Radoslava Cimermana, višestrukog prvaka Jugoslavije i Balkana, po kome se zove ulica uz zagrebački hipodrom, ponudila je svoje imanje u Zagrebu vrijedno stotinu tisuća eura, kako bi se zbrinuli lipicanci koji u Vojvodini umiru od gladi. Ne samo to! Ona je pozvala sve prijatelje njenog pokojnog oca (poginuo u padu s konja na hipodromu u Zagrebu) koji žive na prostoru cijele bivše Jugoslavije i svijeta da prihvate njenu inicijativu i pomognu nesretnim životinjama. Nekoliko dana kasnije javio se i dr Berislav Tomac, liječnik s dugogodišnjom praksom u Njemačkoj i vlasnik zagrebačke poliklinike «Dijagnostika 2000» koji Bukincu nudi 50.000 eura da vrati konje. Dr Tomac je kao gimnazijalac pješačeći u Pakrac svakodnevno prolazio pored ergele i svraćao do konja donoseći im kocku šećera ili jabuku čime se obostrana ljubav.

Reagirala je i Međunarodna lipicanska federacija čiji je tajnik pisao predsjedniku Srbije Tadiću i premijeru Koštunici; osječka udruga «Život» pisala je predsjedniku Mesiću zatraživši od njega da se osobno zauzme za povratak tih čistokrvnih konja; HSS je prozvao ministra Čobankovića riječima da u svom mandatu nije učinio ništa da se konji vrate «jer su odvedeni konji uginuli, a genetskog blaga više nema». HSS-ovci su zaključili kako je «ministru genetika kao znanost strana jer bi morao znati da su odvedeni lipicanci imali potomke koji danas zbog gladi ugibaju».

Čitava ta medijska buka oko konja, međutim, rasrdila je Hrvate u Vojvodini. Književnik i filozof Tomislav Žigmanov iz Subotice, autor dvadesetak filozofskih radova, nekoliko knjiga poezije i meditativne proze te knjige «Hrvati u Vojvodini danas», u programu Radio Subotice na hrvatskom jeziku, izjavio je da Hrvatska pokazuje veći interes za konje nego za Hrvate u Vojvodini. «Poniženi smo jer se problemi uhranjenosti hrvatskih lipicanaca i njihovom vraćanju poklanja više pozornosti nego primjerima ugrožavanja manjinskih prava i identiteta bačkih Hrvata», kazao je Žigmanov optuživši za to, osim hrvatsku vanjsku politiku i medije koji nisu zabilježili da se u Srbiji nastavlja projekt umjetne podjele hrvatske zajednice na Bunjevce i Hrvate.

Uz sve razumijevanje za manjinske probleme naših sunarodnjaka u Vojvodini Žigmanova primjedba je neumjesna i dijelom netočna. Ozbiljni mediji su, naime, pisali o razjedinjavanju Hrvata u Vojvodini, a od senzacionalističkih na koje se poziva, i tako ne bi imali nikakve koristi. Osim toga, lipicanci iz Lipika dio su hrvatskog kulturnog blaga, baštine s kojom se možemo ponositi pa je i Hrvatima u Vojvodini valjda stalo da se ukradeno blago vrati.

I ukradene konje katkad vraćaju, zar ne ?

Ministar poljoprivrede Srbije Slobodan Milosavljević obišao je konje i donio 20 tona stočne hrane i vitamina. No, uz to trebao je dovesti i policiju jer s tipovima kao što su Bukinac ne može se drugačije razgovarati. Taj navodni ljubitelj životinja očito je mislio da će na ovim prostorima vazda vladati bezakonje i da će slobodno moći trgovati ukradenom «robom». Kad netko mazne kakvu poznatu umjetninu ne pada mu na pamet da javno oglasi prodaju, a još manje da za nos vuče vlasti dviju zemalja kako bi, iznudio čak 300.000 eura za tobožnju dosadašnju skrb o konjima.

Zdrava logika i međunarodno pravo nalažu, to je sasvim jasno, da se Hrvatskoj mora vratiti svih 88 ukradenih konja ili njihovih potomaka. Novac za eventualnu naknadu o kojoj Todor zbori i tako je namaknut prodajom za sada neutvrđenog broja grla. Ne samo da Hrvatska ništa ne duguju Bukincu i onima koji su mu omogućili da gospodari nečim što nije njegovo već bi ta bratija morala Hrvatskoj platiti štetu. No, u proteklih 16 godina za rješenje tog problema nije bilo volje ni sa srpske, a nažalost, ni sa hrvatske strane.

(Glas Slavonije, kolumna Ni crno, ni bijelo, 8. kolovoza 2007.)


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

ewy
3.3.2008. 13:39
svima nam je drago da su se lipicaneri vratili kući (ergelu ) tamo gdje im je i bilo mjesto prije 16 godina.
Mislim da je Vlado Komasović dobro postupio što ih je vratio iz Srbije .
A da je naša politika malo složenija vratili bi se prije !
Joža ima pravo ,neka se naša vlada bavi bitnijim stvarima
JOŽA
12.8.2007. 14:58
DA JE MANJE "KONJA" KOD NAS U POLITICI VEĆ BI ONI BILI U DOMOVINI.
10.8.2007. 0:59
?


Još iz kategorije Blog urednika



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: