Hrvatski sabor u četvrtak o poljoprivrenim temama
Sabor: Uz izlazne, mogu se ograničiti i ulazne naknade banaka
Komadina pozvao SDP-ovce da se prihvate posla umjesto
IDS predlaže zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, HNS to podržav
Grbin zatražio da se oglase ništavim statuti udruga s ustaškim pozdravom
Procijepljenost djece protiv ospica, rubeole i zaušnjaka pala ispod 90 posto
SSSH traži plaćeno pripravništvo za nezaposlene starije od 30 godina

Neka cijeli ovaj svijet...

Etika svakodnevnice   |   Davor Suhan   |   12.01.2008.   | 4228 pogleda
Neka cijeli ovaj svijet...
Kao ljubitelj starih holivudskih filmova, koji uvijek na kraju završavaju sretno (ili barem s nekom nadom) razmišljao sam kako smisliti sličan svršetak i ove price koja se zov Etika svakodnevnice. Naime, ovo je posljednja kolumna iz ovog naslovnog ciklusa, pa, rekoh, bilo bi zgodno za kraj ubaciti neku romantičnu scenu s nekom optimističnom porukom…recimo, nešto slično kao u filmu Zameo ih vjetar.

Sjecate se kako je ono išlo…Najprije Clark Gable hoce oženit Vivien Leigh; nudi joj svoju ljubav ali ona ga neće; kasnije se ipak udaje ali mu ne daje svoje srce; poslije mu daje sve, ali sada on više nece ništa…Na njenom licu šok, nevjerica…kraj je filma i više nema popravnog…Cijelo kino plaće zato što se to izmedu njih završava tako tužno, ali ona na kraju odvažno briše suze i kaže: “sutra je novi dan”… a sekundu prije shvatila je da u životu nije važna ljubav izmedu muškarca i žene, nego ljubav prema domovini…“Tara! Dom. Idem kuci!”- veli ona.

To je u biti i glavna poanta filma. Tako sam barem ja to nekako razumio u ono vrijeme, i znam da mi je bilo odmah lakše, jer sam taman u to doba imao velikih ljubavnih briga. Ta završna scena bila je toliko snažna da sam u tom trenutku odmah zaboravio na svoje ljubavne jade, progledao i postao nacionalno osviješten.
Dok su neki Hrvati morali čekati 1991, ja sam već dvadeset godina ranije bio svjestan tko sam i što sam, a bio sam gotovo klinac. Pamtim čak mjesto i vrijeme kada se to dogodilo…Doduše ne pamtim točan datum, ali svega ostalog se sjećam kao da je bilo danas. Virovitica, ljeto, nedjelja popodne, kino Zvijezda, cetvrti red na balkonu, sjedalo broj sedam. U 16,00 ušao sam kao zatreskani tinejdžer, a u 19,00 izašao kao svjesni Hrvat…domoljubno iniciran i prosvijetljen najboljim ljubavnim filmom svih vremena.

Zbog toga i dandanas gajim jedan poseban emotivni osjećaj prema svojoj domovini…onako, pravo holivudski… jer ja kad pomislim na Hrvatsku uvijek vidim Vivien Leigh. Zato se nikako ne razumijem sa onima koji pri pomisli na Hrvatsku vide Franju Tudmana. Uostalom, vjerujem da i sami razumijete kako je to potpuno logicno…Franjo i Vivien Leigh… pa ne može ih spojiti ni dragi Bog. To su dva razlicita svijeta, dva potpuno razlicita osjećaja koji se bude u čovjeku pri pomisli na jedan i drugi lik.

Ali dobro, sada to ionako nije važno, time sam samo želio objasnit zbog cega cijelo vrijeme pokušavam smisliti neki sličan holivudski rasplet kraja ove kolumne, jer i to je isto bila jedna priča. Kakva takva…ako ništa drugo, pričalo se.
Sudeći po komentarima, publika je najpozornije pratila epizode u kojima se spominje Crkva i vjera, i zato sam najprije pomislio kako bi scenarij samog kraja trebao odisati nekako duhovno. Ništa dugačko, tek jedna kratka romantična scena koju bi isto tako mogao opisati u par crta.

Pokušavam to smisliti cijeli dan ali ne ide mi baš lako jer se duhovnost na prostorima lijepe naše shvaća veoma široko, i tešku ju je obuhvatit s malo riječi. Ako sudimo samo prema misnim propovijedima kardinala Bozanića i hrvatskih biskupa, to pitanje ne pokriva više samo podrucje teologije, vec i mnoga druga, počevši od ZERP-a pa sve do organizacije Thompsonovih koncerata, a prema sudionicima nedavnog Božićnog lova i više od toga. Čak su i molitve u narodu znatno proširene. Prije bi ljudi rekli: “Bože, pomozi.” A sad kažu: “Bože pomozi, vrati nam druga Tita.”

Sve je, dakle, u tom duhovnom području, otišlo u neku širinu. Zato mi je veoma teško obuhvatiti tako opširnu duhovnost u Hrvata i smjestiti ju u jednu misao kao što je uspjela Vivien Leigh sa onim – “Sutra je novi dan”. Doduše, mogao bih i ja reci to isto, ali ta recenica danas ne zvuci jednako kao i prije. Treba ipak biti realan i prihvatiti cinjenicu da se samo mali broj ljudi u Hrvatskoj veseli novom danu, i u njemu vidi neku novu nadu. U vecine ta misao samo pobuduje strepnju koju podgrijava deprimirajuca spoznaja da ce i sutra morati proci ponovo sve ovo što su proživjeli i danas.

U potrazi za nekom novom idejom, malo sam prelistao Novi Zavjet, ne bi li se malo pomogao kakvom Kristovom mudrošcu, ali nije mi pomoglo. On tamo govori samo o bratstvu i jedinstvu, i to opcenito, ništa konkretno... ni s kim ni kakvo. Sve nešto utopisticki: bezuvjetno, beskrajno i beskonacno. S tom Njegovom idejom se jedino zanosio naš Stari. Poslije njega o tome nam više nikada nitko nije govorio osim Pape Ivana Pavla II. kad je u vihoru rata posjetio Hrvatsku, ali sjecam se da je moja pokojna teta, kada sam joj to spomenuo, samo odmahnula rukom i rekla da “ni Papa sam ne zna kaj pripoveda, jer ni on ne zna neke stvari.”… Teta je inace imala vjeru u malom prstu i moguce je da je Papi nešto promaklo.
Zato se ni ja ne bih htio blamirat. Papi se to nitko nije usudio prigovoriti ali meni bi se odmah smijali.
Mada, znate šta cu ja Vama rec‘… Kad bolje razmislim, baš me i briga. Priznajem, neke stvari ni meni nisu jasne, ali jedno ipak vjerujem i znam:

Znam, negdje mjesta ima
na svijetu kojem živimo mi
još negdje sunca ima
gdje postoje još sni

Plam topli negdje tinja
sjaj tople zvijezde seže do nas
još pravih ljudi ima
što vjeruju u spas

Neka mi oprosti Milan Grgic što sam izostavio refren, ali, odmah mi je sinulo da njega sacuvam za kraj jer mi baš idealno pristaje za završetak price. Doduše, nije holivudski, vec izvorno Hrvatski, ali zato mi je još draži, i na to sam jako ponosan.

Iako nije u izravnoj vezi, u njemu nekako osjecam onaj dobri duh generacije Novog vala, koja se usudila suprotstaviti opasnim strujama mora i zaploviti prema dalekoj pucini u potrazi za zemljom svojih snova. Bila je to sretna plovidba koja je trajala godinama, ali negdje na sredini puta, izmedu Obala zbilje i Obala iz sna, presreli su ih pirati koji su krenuli nekamo u boj…(vraga u boj, išli su pljackat)…i pri tom susretu potopili njihove lade.

Na srecu, mnogi su uspjeli preživjeti. Svatko od njih je pronašao neku svoju obalu gdje žive i danas. Još uvijek su sacuvali svoju kulturu i vjeru…i dalje vjeruju da se bolji svijet može izgraditi knjigom i gitarom…Za njih kažu da ne razumiju povijest, ali to je krivo. Njima je povijest itekako poznata, zato su i krenuli put svojega vala bez oružja, ponijevši samo svoje instrumente, kajdanke i olovke. Možda jesu zaneseni sanjari, ali to je ono najmanje dobro što mogu dati od sebe, i najvece zlo koje mogu napraviti svijetu. Ponekad iz tog zanosa nastaju velika djela koja svjedoce da na Balkanu žive ljudi daleko bolji nego što se može suditi iz naše povijesti.

Povijest Vam je inace jedno veliko ništa u kojoj uvijek žive ljudi bez duha. Zato u njoj nikada nećete pronači ime pjesnika. Njihova imena zapisana su u nekim drugim knjigama. Tek poneka zalutala svjetla duša bjesne u razmaku od po stotinu godina i ostavi svjetlosni trag po kojim hodaju bogovi. Svi ostali vode do neke lovačke kućice gdje se ekipa sprema u lov da odstreli Bambijeve roditelje. Razloga uvijek ima. Lovcima nikada ne nedostaje talenta da izmisle dobru lovačku priču koja kasnije postaje povijesna lektira.

Njihova demagogija je oduvijek bila previše krvava za moj vegetarijanski ukus. Moja gastronomija ne poznaje njihova jela. Niti ona duhovna mi jednako tako ne prija. Meni je uvijek bila draža Marija Magdalena negoli svi apostoli zajedno.

Jednoga dana kada budem ponovo listao ove tekstove možda cu naici na neke dijelove za koje cu reci: gle, sada mislim drugačije negoli onda. Ali Etika svakodnevice ionako nikada nije bila pokušaj da se misli, vec nastojanje da razmaknem onaj dio magle koja ispred mojih vlastitih očiju skriva pogled na onu Hrvatsku koja u velikom zboru prati božanski glas Sande Langerholz.
Toliko je velika da svojim duhom može natkriliti cijeli svijet, i toliko mala da može stati u svačije srce… Evo, ja je čujem i sad, a ako poslušate malo bolje mislim da ćete u zboru pjevača čuti i sebe.

Da, da, siguran sam da to čujem i Vaš glas:

Neka cijeli ovaj svijet
još sja u suncu
neka naša Zemlja sva
postane sretna

Neka cijeli ovaj svijet
zove se bajka
zelena i mirisna
cvjetna sva i nevina
livada iz sna

Kraj


Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

10.3.2008. 21:18
.........romantično ....patetično .....slatkorječivo.......sve u svemu beznačajno
2.3.2008. 0:37
Nije da se u povjesti ne spominju imena velikih pjesnika, ali zlo je nažalost uvijek prednjačilo ispred dobrog
Točno, ali nakraju je sve to i onako dugačko i široko groblje.
I oni dobri i oni loši, postali su ništa.
29.2.2008. 12:53
Ovdje se misli na Povijest koja se ući u školama. U toj povijesti jedini pjesnik je Neron :))
29.2.2008. 9:45
Nije da se u povjesti ne spominju imena velikih pjesnika, ali zlo je nažalost uvijek prednjačilo ispred dobrog
28.2.2008. 19:06
... koji bitnik ...
9.2.2008. 8:26
ŠMRC, NITKO, NIKOGA NE RAZUMIJE.
Problem
18.1.2008. 11:10
bravo Adama!
adama
17.1.2008. 21:50
Bravo Sandra!!!
Problem
17.1.2008. 10:20
Sandra, niti ti mene nisi razumjela.
Sandra
17.1.2008. 9:16
Problem nije razumio Davora, a možda ima još takvih - Davor uz kritiku uvijek nudi alternativu, a to nije vraćanje unazad. Davor naglašava odnos prema drugome, razmišljanje o duhovnosti, vjeri, dobroti i o vrijednostima o kojima govore proroci. Na temelju tih kriterija treba vrednovati i današnja, kao i povijesna iskustva, pa i iskustva iz socijalizma. A ne praviti se da je nova era počela od 1990. kao da prije toga ništa korisno nismo vidjeli ni naučili. Glupo je i skupo odreći se vlastitog života i vlastitih iskustava samo zato što se u međuvremenu promijenio politički sustav.
17.1.2008. 7:12
Upravo zbog tog licemjerstva, danas nije nije poznat broj režiranih procesa, jer to još nitko nije počeo istraživati, međutim to je pitanje vremena.
17.1.2008. 7:09
Danas se vode procesi zbog izrečenih uvjerenja, ali kako "glupi" građani to ne bi shvatili pod krinkom izmišljenih, nepostojećih kaznenih djela.

Međutim, građanima samo treba malo duže vrijeme, pa su mnogi već do danas isto shvatili.
17.1.2008. 7:09
Kakove veze imaju mirovine svećenika sa 25000 sudskih procesa u ime socijalizma?
Sabornik
16.1.2008. 23:44
..."Ne možeš biti tako slijep i sebičan da zanemaruješ činjenice da se u tom vremenu (od `71. do `87.) vodilo više od 25000 sudskih procesa samo zbog slobode izricanja riječi, misli, vjere ili nacije."...Ispravak netočnog navoda: niti protiv jedne osobe u socijalizmu nikada nije bio vođen niti jedan sudski postupak zbog slobode isticanja vjere i nacije. Ta tvrdnja je tendeciozna. Čak su i katolički svečenici imali pravo na mirovinu.
16.1.2008. 20:58
jer ja kad pomislim na Hrvatsku uvijek vidim Vivien Leigh. Zato se nikako ne razumijem sa onima koji pri pomisli na Hrvatsku vide Franju Tudmana.
--------------------
da li je pisac ovih redaka normalan?
D.D.
16.1.2008. 20:53
Momentalno pravnu državu nemaš s kim napraviti.
16.1.2008. 20:41
konačno nešto pametno, ali pajdo bez pravne države sve je to utopija!
D.D.
16.1.2008. 20:38
Niti je rješenje vraćati se nazad, niti treba zadržavati postojeće stanje, jer nema razloga za idealiziranjem.

Rješenje iz prelazak iz ovog primitivizma u moderno društvo, samo je pitanje imamo li s kim i s čim.
Ivica
16.1.2008. 20:21

Davore, čim te više čitam, sve ti se više divim!
Davor
16.1.2008. 15:07
Nema smisla dovoditi u pitanje utisak koji su ostavile moje kolumne na svakog čitaoca ponaosob. Osobni dojmovi su egzaktne psihološke činjenice i kao takve ja ih prihvaćam. One , međutim, prečesto proizlaze iz osobne interpretacije koje nastaju iz pokušaja da se shvati ono što je pisac mislio reći. Ali, “sve što sam mislio reći ja sam napisao” – rekao bi Joža Horvat – a mislim da je i kontekst u kojem je nešto rečeno, uvijek bio poprilično jasan, pa čak i tamo gdje spominjem Račana i Tita. Stoga, u niti jednom slučaju ne vidim što bi se tu dalo povezati s Golim otokom ili Lepoglavom a da ne odudara od dotične aktualne teme.
i umjesto da staneš nastavljaš lupetati!
16.1.2008. 12:20
sve to što si rekao je toliko glupo, užasno glupo, da je svaki komentar suvišan!
16.1.2008. 12:17
Ima nade. Vidim, da ima nade iako ima onih koji ne mogu, jednostavno ne mogu vidjeti.

Oni, istina, ne žele novu spoznaju na činjenicama , nego na uspavankama. Čekajmo da odrastu.
onda poštuj i ne briši!
16.1.2008. 12:14
sve to što si rekao je toliko glupo, užasno glupo, da je svaki komentar suvišan!
Problem
16.1.2008. 12:07
Da, užasno je... možda i glupo...
I ja bih volio da to nije istina, ali....


isprana pamet
16.1.2008. 11:54
sve to što si rekao je toliko glupo, užasno glupo, da je svaki komentar suvišan!
Problem
16.1.2008. 11:23
Kada sam ja rekao da je ovo vrijeme dobro???
NIKADA to ne bih tvrdio!

Jedan od najvećih problema sadašnjeg vremena (po mome mišljenju) je što i u najbližoj nam prošlosti (zadnjih 17tak godina) ključnu riječ vode isti ljudi kao i u vrijeme mraka (Tuđman, Mesić, Manolić, Račan...i ekipa) koji su isti komunjarski mentalni sklop kao i njihovi prethodnici... Mora na vlast doći potpuno nova generacija, nezatrovana življenjem u komunističko-socijalističkoj blagodati....znači, generacija rođena poslije 1997. .... užasno ali istinito
16.1.2008. 9:59
Umjesto prepucavanja s tobom ti bi se trebao upitati kako ovo vrijeme proglašavaš dobrim…kako možeš vinovnike i suučesnike današnjice idealizirati?

humanisti i intelektualci, pa i nadbiskup josip bozanić današnjicu ne ocjenjuju dobrom i prosperitetnom. Zašto si ti tako slijep i sebičan da zanemaruješ činjenice da se je od 1990 do danas ubilo tisuče ljudi a vode se također tisuće sudskih procesa samo zbog slobode izricanja riječi, misli, vjere ili nacije, te se proganjaju i privode novinari.Zašto se ti kada si toliko pametan ne upitaš kako netko pametan može hvaliti ovo vrijeme u kojem se korica kruha osigurava kopanjem po kontejnerima za smeće. Jer pametnjakoviću moj u ono doba tako što se nije događalo, jer tvoji današnji uzori nisu ni mogli ni smjeli pokrasti i opljačkati narod. Kako je bilo da bilo, ali narod je živio bolje i socijalna briga je bila daleko iznad današnje u kojoj tvoji ideali i ratni profiteri uživaju u izobilju opljačkanih dobara i privilegija, a drugi koji su 35-40 godina mukotrpno radili kopaju po kantama za smeće. Uhvati se prvo za vlastiti rep koji se vuće za tobom, pa onda digni prst kojim ćeš nekome držati lekcije o poštenju i pameti!
Problem
16.1.2008. 9:24
Istina je Davore… ali i ja tebi zamjeram tvoju kvazikonstruktivnost na način: ne valja Država, ne valja politika, ne valja Crkva, ne valja društvo….! A što ti nudiš? Ti nudiš žal za izgubljenim vremenom….svi tvoji stavovi proizlaze iz toga kako je nekada bilo bolje i to bi trebalo ponovno preslikati na sadašnjost ili budućnost. Ljudski je osobnu impresiju, ugodu ili neugodu, življenja u nekom vremenu i prostoru preslikavati i na društvo koje te okružuje, ali me smeta kada humanisti i intelektualci, kao ti, našu ne tako davnu prošlost (u kojoj si se ti, kao podobni mladac osjećao zaštićeno i sigurno) ocjenjuju dobrim i prosperitetnim društvom. Ne možeš biti tako slijep i sebičan da zanemaruješ činjenice da se u tom vremenu (od `71. do `87.) vodilo više od 25000 sudskih procesa samo zbog slobode izricanja riječi, misli, vjere ili nacije. Više od 2000 ljudi bilo je utamničeno, a 200tinjak je izgubilo život (u zemlji i emigraciji) zbog najosnovnijih ljudskih sloboda. Kako netko pametan može žaliti za time i to vrijeme proglašavati dobrim…kako možeš vinovnike i suučesnike tih događanja idealizirati?
To se ne može nazivati provokativno od tebe, to je nemoralno, neodgojeno i bezobrazno….razmisli malo…

I ja se slažem da je današnja društvena situacija loša, ali uspoređivati ju sa soc-komunizmom mislim da je nazadno i smiješno….pogotovo ideja: hajmo preslikat ono što je bilo dobro….
Ne ide to tako….prijatelju…
Davor
14.1.2008. 22:23
@Problem, nadam se da još neću tako brzo niti u raj. U svakom slučaju hvala ti na dobroj želji. Bilo mi je uvijek zadovoljstvo pročitati tvoje komentare, samo šteta što si premalo bio konstruktivan. Prečesto si, ipak bespotrebno, ulazio u psihoanalizu «autora». Da si se više držao tema svakako kolumna je mogla imati zanimljiv nastavak. Tebi to inače polazi za rukom. Nisi spamer kao većina koji sudjeluju u forumima. Ali valjda će biti još prilika. @Nena, hoćeš reći, što je sigurno, sigurno je@Ulma, zar u Hrvatskoj može nedostajati tema?@ Sandra, drago mi je. I ja se nadam da ćemo se u skorije vrijeme vidjeti. Ti si i glavni krivac što sam se našao na ovim stranicama i zadržao toliko dugo. I hvala ti na tome.
Problem
14.1.2008. 21:17
Nena, pogledaj kuda ideš...tu ti je Tito i ekipa:
www.filibustercartoons.com/monsters.htm

Fašisti su bile male bebe prema vašoj komunist-socilastičkoj ekipi.... sretno vam bilo...
Sandra
14.1.2008. 9:27
Davore, tvoje su mi kolumne od početka pomagale razbistriti neke pojmove o kojima nisam dovoljno znala. Puno ti hvala! Nadam se da ćemo se i dalje sretati na ovim stranicama, a bit će valjda i prilike za upoznavanje uživo, kao što kaže Adama.
Nisi mogao izabrati ljepši refren za kraj! "Neka cijeli ovaj svijet" himna je pobjedi života nad smrću, pomirenja nad osvetom. "Jalta" je najpopularniji hrvatski mjuzikl svih vremena i svjetionik mladim autorima koji je dosad nisu imali prilike vidjeti. Mi stariji još se nadamo da ćemo je možda opet vidjeti u originalnoj postavi sa Sandom Langerholz i Rikardom Simonelijem. Pridružujem ti se u želji da ta prekrasna pjesma što češće odjekuje hrvatskim medijskim prostorom!
Ulma
13.1.2008. 19:09
Dobra je stvar da je kraj etike svakodnevnice.
Ponestalo ti je tema da pametno pišeš pa se svaki put moraš osvrniti na crkvu ( uglavnom negativo) i nesvjesno si se približio njoj po onoj narodnoj.
" U nedostatku posla pravoslavni pop i jariće krsti"
Nena
13.1.2008. 17:46
Živili stihoklepci,samo nije fer zauzimati toliko prostora sa svojim pjesmicama...a Davore ja ću s tobom tamo di su otišli Tito,Račan i ekipa,a ovi drugi nek idu u raj!!!
Glazbenik
13.1.2008. 16:10
Iz ovih svih komentara se može zaključiti da je taj "zbor pjevača u Hrvatskoj" još uvijek veoma siromašan. Na žalost, ali to je realna mentalna slika Hrvatske danas.
13.1.2008. 15:02
to mi je rekla i tvoja žena!
nema gluposti,nema virusa
13.1.2008. 15:00
Bude nešto iz tebe dok odrasteš
virus nema pamet
13.1.2008. 14:55
i umjesto da šuti taj kreten doljeva ulje na vatru! kazati: Umjesto da šuti, doljeva ulje na vatru.
13.1.2008. 14:47
i umjesto da šuti taj kreten doljeva ulje na vatru!
Član Svjetske Građanske Zajednice
13.1.2008. 14:41
Ništa zato. Najveće umove Svijeta suvremenici su skoro redovito smatrali umobolniima.

Tako hval na komplimentu i kad sjedate u mercedes, sjetite se da su se izumitelju smijali na prvoj vožnji.
TKO JE SLIJEDEĆI?
13.1.2008. 14:07
SVE JE OČIGLEDNIJE DA JE OVAJ NET NAPAO VIRUS ZVAN SGZ.
KAO ŠTO VIDIMO, NAŽALOST, PALA JE JOŠ JEDNA ŽRTVA UMOBOLNOG SGZ-a!
13.1.2008. 14:02
jebote... ovaj Davor Suhan ja lud... šta on piše... a ni ovi koji stavljaju njegove tekstove nisu ništa bolji... na ovoj stranici su sami luđaci...
ali ništa zato... uvijek se dobro nasmijem...
TKO JE SLIJEDEĆI?
13.1.2008. 13:42
SVE JE OČIGLEDNIJE DA JE OVAJ NET NAPAO VIRUS ZVAN SGZ.
KAO ŠTO VIDIMO, NAŽALOST, PALA JE JOŠ JEDNA ŽRTVA UMOBOLNOG SGZ-a!
Problem
13.1.2008. 13:23
e moj Davore...ako će te ovi iz SGZ zamijeniti, stvarno mi je žao što odlaziš.
Ako odlaziš zauvijek, prporučam ti klasične metode: žilet, tablete, CO2, .... nemoj vatreno oružje, skok s visine ili vješanje, tako da budeš lijep leš.
Sretno...ipak vjerujem da nećes tako brzo sresti svoje ideale (Tito, Marx, Račan...) nego da ćeš ipak u raj....
Davor
13.1.2008. 1:02
Adama, hvala ti na dobrim željama. Sve ovo što si napisala mogao big reći i za tebe, sudeći po tvojim postovima na forumu. U vezi traga, ako nastavim sa pisanjem vjerojatno će to ponovo biti neka suradnja sa Goranom na virovitica.netu ili na nekom samostalnom blogu.

Pozdrav i nadahnutom pjesniku. Može li se znati barem ime?
adama
13.1.2008. 0:15
Davore, želim ti svako dobro u životu. Nismo se imali prilike upoznati u RL ( iako smo kao klinci živjeli vrlo blizo) ali sam čitajući tvoje kolumne shvatila da te smatram prijateljem i da me beskrajno veseli spoznaja - " da nas još ima ". Još jednom te pozdravljam i nadam se da ćeš nam ostaviti neki trag, gdje ćemo te moći ponovo čitati .
12.1.2008. 23:59
Mir
Ima li veceg bogatstva od mira,
Mir - bez zvuka motora ratnih
zrakoplova i tenkova.
Volim mir kad na vrata kuca,
kad miruje svaka duša.
Kad bih barem zemljom mir
zavladao,
kad se nikad ne bi ratovalo,
tad bi srce moje mirovalo.
Želio bih mir bez granica,
za sva djecja lica svijeta ovoga
grbavoga ranjenoga.
Kako je život jadan, hladan i
neskladan
tamo gdje mir nikada ne vlada.
Utopija je ovo sada,
ali tko zna,
možda ce mir i našim planetom
u dalekoj prošlosti da zavlada.
Bijedan je život covjeka sada,
kad oružje „prijeti svakog dana.
Kolone
Kolone, kolone jada, ostaju bez svog
zavicaja, beskrajne kolone pomoc
mole, kad putem svojim krecu u
zavicaje, strane i nove.
Kako i zašto?
Je li to moguce,
kad 21. stoljece na kalendaru
vremena
dolijece?
Kad ce prestati kolone ove,
koje zavicaje traže nove?
Svijet ni danas promjenio se nije,
jer zbog interesa stvara kolone
stravicnije,
nego prije.
Kolone, kolone jada, krecu iz svog
zavicaja.
Kako živjeti na margini dogadaja,
mrziti rat,
jesam li ja covjek buduceg
naraštaja?
Interesi, interesi stvaraju kolone
jada, koje ostaju bez svog zavicaja.
12.1.2008. 23:58
Spomen
Sova huce, pas laje i zavija, sprema
se crna kocija.
Povorka tužna, uplakana krece, da
na pocinak vjecni Tebe spremi
sada.
Vjetar se diže,
a nebo sivo i tužno
plakati pocinje!
Povorka crna polako se krece,
korakom lakim do jame stiže.
Tu se vjetar jace još diže, plac
borova velikih i snažnih sad se cuje!
Spuštaju te u jamu,
krevet Tvoj novi,
a zatim redaju se govornici mnogi.
Govor govornika pocinje,
al` se ne cuje,
jer pjesma vjetra, kiše
i borova snažnih zapocinje.
Majka Priroda pjesmu tužnu i
duboku sad Ti pjeva, a u glavi
mojoj grmi i sijeva sjecanje na
Tebe.
Velik covjek Ti si bio, mnoge
generacije odgojio, ljubav spram
knjige Ti si meni usadio.
Knjiga,
stran je meni pojam bio,
a problem mnogim vec sam bio.
Ah, sjecam se,
nitko tada od mene sretniji nije bio,
nego kad sam dvojke na cetvorke
ispravio,
i kad si mene u hodanju
brzom pobjedio.
Eto,
bolest teška Tebe je pogodila
i muke mnoge Tebi namnožila.
U to vrijeme novine i kavu
sam prodavao,
i tužniji nikad nisam bio,
nego tad,
kad kilogram zdravlja
kupiti si htio.
Da sam barem tada mog`o,
zdravlje pokloniti Ti mnogo, al`
covjek mali ja sam samo bio.
12.1.2008. 23:57
Strah
Strah i trepet sad ulazi u misli i
snove moje.
Strah me ove noci, satkane od
tisuca zvijezda, moj prijatelju.
Strah me i pomisliti
što ce sutra svijetu donijeti.
Koliko je samo ovog trena gladnih,
bolesnih i ranjenih ljudskih bica na
ovom planetu Zemlji?
Ah, tko zna koliko nesretnih ljudi je
ovog trena bez toploga doma i
kreveta u ovoj hladnoj zimskoj noci?
Što rade?
Pita li se uopce netko?
Kako li žive u sjeni zrakoplova i
raketa, covjekova napretka?
Nalaze li utjehu u picu
ili u bijelom prahu koji snove gradi,
ali krvave i puste
sve do smrti njihove?
Kako, zašto, zbog cega takvih
tužnih slika još ima na svijetu
ovome?
Hoce li ikad prestati ovakve slike
naše svakodnevnice?
Strah me ove noci, hoce li sutra
uopce doci za tebe ili mene, moj
prijatelju?
12.1.2008. 23:57
Ime joj je Zemlja
Medu tisucu zvijezda i planeta
svemira velikoga, svijetloga i
lijepoga ima jedan planet po imenu
Zemlja.
Na tom divnom, divnom, planetu
svakojakog blaga ima,
al` najvrednije zemljino blago,
je život svakog covjeka i bica.
Zemlja,
srcu je mome tako draga
K`o svetinja mila!
Ah, kad bi barem svako bice,
Zemlje ove znalo, to jedino blago
cuvati bar malo!
Ah, ima jedan meni drag i mili
planet po imenu Zemlja.
Ah, kad bi svatko, baš svatko znao,
to najvece blago cuvati bar malo!
Drvo
O, drvo moje drago i staro, tko te
ovako uništiti znao?
O, moje drvo bilo si lijepo, bujno,
zeleno i visoko, a sada si suho,
nisko, crno i sivo!
Tko je tebe ovako uništiti znao?
Tko je po tebi rak i pepeo
sasuo,
te je tebe naposljetku
uništio?
Ah, drvo moje drago, znam, došli
su neki novi stanari, aždaje limene,
koje truju i tebe i mene.
Ah, drvo moje drago, ovdje si
stotinu ljeta i sad te smrt ceka, jer
došli su novi stanari.
Napredak, napredak — vele neki,
al` što to vrijedi, kad drvo moje
drago klone, umire i vene.
Ta neman, aždaja bijesna i
propalica
tebi i meni hladan grobak
kljuca.
12.1.2008. 23:56
Pjesma
Želim da pjesma ova moja, puna
jada, nespokoja i svih ljudskih boli
ode daleko preko šuma, polja,
mora i svih svjetskih gora.
Želim da pjesma ova moja, zatvori
zauvijek zemaljska vrata pakla i u
njega spremi sve sile mraka.
Nek ova pjesma teška od suza
i ljudskog jada,
krene prema vratima raja.
Istok
smjer nek joj bude!
Neka leti preko rijeka Eufrata,
Tigrisa i Gihona cak, nek preleti
kerubine i plameni mac!
Ah, Bože, skrušeno Te molim,
da ocistiš zauvijek pjesmu ovu
moju,
od jauka, jada, nespokoja
i svih ljudskih boli!
Tada, Bože, opet skrušeno Te
molim da mi pjesmu moju vratiš!
Nek pjesma ova moja, ocišcena od
suza, jada, ljudskih boli i nespokoja
svijet opet preleti!
Nek leti visoko, visoko
pjesma ova laka,
preko dola, gora, mora, polja
i planina
nek svim ljudima dade spokoja
i mira.
Nek pjesma ova laka, sa covjekova
lica otre suzu svaku!
Nek covjek konacno
i za sva vremena bude dobre volje
i vedra lica!
Zemlja ova naša jedina, nek bude cista i umivena lica!
Nek bude mir i sreca svakog ljeta,
dok je ovog našeg svijeta!
Tek tada nek mi se pjesma moja
vrati!
12.1.2008. 23:55
Prošlost
Prošlost je puna svih ljudskih
gluposti i cuda.
Prošlost — povijest covjeka cini, a
zar nije povijest uciteljica života?
Prošlost je puna olovnih ptica,
aždaja i ubojica. Koliko je samo
života ljudskih propalo zbog
svakojakih gluposti, nekog prošlog
vremena?
Vec je dvadeset stoljeca ljudskih
nesreca, nedaca i krvoprolica
prošlo.
Zar poslije dugih dvadeset stoljeca
još nije došlo vrijeme za stranicu
novu i bolju?
Prošlost je puna dobrih i pametnih
ljudi, al` na žalost oni su stradavali
uvijek prvi.
Srce me boli sad,
kad se sjetim velikana svjetskih,
Garcie Lorce, Mozarta i Sokrata,
koji bivahu neshvaceni,
pa i ubijeni od glupana,
zvijeri i tata svoga vremena.
Buducnost je uvijek našla hrabrosti
i rijeci da osudi prošlost, ali
nažalost kasno.
Zar nije vrijeme da se list novi
okrene i izgradi sadašnjost bez
prijetnje olovnih ptica, kako i našu
sadašnjost, ne bi osudila
buducnost?
12.1.2008. 23:55
Kontrast
Pomislih u ovaj cas, ah, kako je
lijep, suncan i krasan dan!
Pjevaju ptice lastavice i mali vrabac
na grani sad se javi.
Tek, poneki auto i vlak u daljini se
cuje.
Na nebu sunce veselo se smije
i oblacak bijeli, mali poskakuje.
Kako je lijep i suncan ovaj dan
i ovaj cas,
na ovoj prekrasnoj zelenoj livadi,
a na drugoj strani,
na nekoj drugoj livadi,
ni tako dalekoj,
a opet ni tako blizoj,
nadvili se oblaci sivi.
Krv stravicno topla i tamnocrvena
ovdje tece u rijekama
i potocima.
Ovdje zvijeri kolo vode,
pomocu celicnih slugu,
ovdje vatra prži i pali.
Ovdje sve je crveno i pusto. Zašto i
kako? Je li to moguce?
Koliko
Koliko ce još nevinih žrtava krvavih
ratova i gluposti ljudskih biti?
Koliko ce skupocjene, mlacne,
crvene krvi i bola teškog, da padne,
prije no što se shvati cijena života
tvoga i moga?
Oružje, zamke, okovi, lanci i sad se
strahotno smiju na kugli ovoj
zemaljskoj!
Zar je život na tomboli ili lotu
dobijen?
Nije li život najdragocjenije blago
koje covjek ima?
Zašto se život tako olako gubi?
Jesu li ljudi duplikati
il` unikati?
Nije li život prekratak
i bez ratova i bijeda?
Koliko ce vremena još proci i rijeka
proteci, prije no što se shvati, da
život se nikad ne vrati, jednom
olako izgubljen?
Mi smo svi unikati, a život izgubljen
jednom, više se nikad i nikom ne
vrati!
12.1.2008. 23:54
U 21. stoljecu
Oh, zašto u 21. stoljecu, crne ptice
zlosutnice na kuce i polja nam
slijecu? Oh, zašto u 21. stoljecu,
pale se svijece smrti, dižu se zidovi
jada, a gase se svijece srece?
Kako to razumjeti u ovom
"civiliziranom svijetu"?
Kako razumjeti aveti smrti, sad kad
svijet visoko leti, pa jesmo li ljudi ili
zvijeri?
Koji je davo ušao u ljude, da kolju,
pale, žare, te poslije se tome cude,
pa je li to moguce u "civiliziranom
svijetu" na našem divnom Planetu?
Zašto i danas na vrhuncu svjetske
moci, dijete place usred noci, u
svojoj nemoci?
Zašto u 21. stoljecu na vrhuncu
svjetske moci još ima barbara i
tata?
Kako u 21. stoljecu na vrhuncu
svjetske moci to razumjeti?
12.1.2008. 23:53
Kamo ide ovaj svijet
Pitam se,
kamo ovaj svijet naš
ide?
Oko mene nesreca, bol, patnja,
nedaca ljudska svaka. Oko mene rat
se budi, snove moje ruši i bol stvara
mojoj duši.
Kamo svijet ovaj ide, kad nikog ne
brine ljudska bol i patnja?
Kamo svijet ide ovaj,
kad
paklene mašine
olovo vruce nam nude,
ubijajuci ljude?
Oh, kamo to svijet naš ide, sad kad
smrdljivi tvorovi iz cijevi svojih
nude nam pepela i raka?
Ljudska zajednico osvijesti se
vec jednom,
te zatvori vrata pakla!
12.1.2008. 23:53
Dokle
Dokle ce na Zemlji biti ratova,
patnji i ljudskih boli?
Dokle ce biti jadnika, patnika i
nesretnika svih vrsta što ruke svoje
mršave, ispucane, žuljave i prljave
stavljaju u kantu za smece?
Dokle ce šutnja vladati svijetom,
našim dragim Planetom?
Zar nitko ne zna reci više, osim —
neka, i ne zaslužuje više?
Dokle, prijatelju moj dragi?
12.1.2008. 23:52
Rat
Prokletnice prokleti,
tko je tebi dao pravo,
da dijete ubijaš veliko i malo?
O, zašto kolješ, pališ,
žariš?
O, zašto ti svoj danak
nosiš i sa smrcu se
ponosiš?
Prokletnice stani, u zemlju ti
propadni i više ne dolazi!
O, krezubi licemjeru nestani i
prestani danak uzimati u
skupocjenoj krvi od starog i
mladog!
Daj mira, srece i ljubavi konacno
ovoj zemlji, pa zar nije dosta patila
i vec platila svoj danak u skupoj,
stravicno toploj i crvenoj krvi?
O, Bože, zaustavi rat, sve paklene
mašine i psine Mira hocu, mira i
tišine.
12.1.2008. 23:52
Daj Bože
Daj Bože, da prestane rat u
cijelome svijetu, na ovom našem
dragom i jedinom Planetu.
Ovog casa nek oružje svih vrsta
odmah stane, te zajedno sa
zvjerima i aždajama u ljudskom
obliku nek u Zemlju propadne!
Daj Bože, mir ovom jadnom,
napacenom i izgladnjelom Planetu.
Nek konacno bijela golubica ponese
zelenu maslinovu grancicu, kroz
cijeli naš jedini nam mili i dragi
Planet.
Daj Bože, da covjek covjeku bude covjek za sva vremena.
Amen!
12.1.2008. 23:51
Želio bih
Želio bih da mogu mocnik biti i
dragom planetu Zemlji mir podariti.
Želio bih mocnik biti, te cijeli planet
Zemlju maslinom okititi.
Mir bih želio podariti, svim ljudima
dobre volje, tebi, sebi, a najviše
malom djetetu u kreveticu.
Želio bih takoder i golub lijepi,
bijeli, mali biti da se mogu medu
bijele, visoke oblake skriti i mir
Zemlji navijestiti.
12.1.2008. 23:49
Dižem glas
Dižem svoj glas za ljubav,
srecu i mir!
Dižem glas svoj,
za djetetov i covjekov
smješak!
Nek` mir, ljubav i sreca dode u
svako ljudsko bice zemaljske kugle
naše. Nek obitelji sretno i spokojno
žive dok je svijeta i covjeka!
Budimo konacno civilizirani ljudi, pa
zar nismo na pragu dvadeset i
prvog stoljeca?
Nek konacno sretno dijete, bez
prijetnje igracaka odraslih, gradi u
pijesku kule svoje srece.
Budimo ljudi, zaboravimo rakete,
te udružimo svoje glave
za pronalaske prave!
Ljudi moji,
nemojte smišljati bolje i jace rakete,
vec mislite na svoje dijete!
Hocemo li uništiti i posljednju oazu
mira našeg Planeta, djeci svojoj
ostaviti pustoš i smece!
Zar nije vrijeme oružjem napuniti
muzeje?
Lakše je uništiti i ubiti, nego stvoriti
i život covjeka produžiti.
Dižem svoj glas, iako mali i jadni,
za ljubav, srecu, mir i cisti Planet!


Još iz kategorije Etika svakodnevnice



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: