Sabor: Pozicija hvali proračun, oporba našla niz zamjerki
HND osuđuje ograđivanje vodstva HRT-a od Aleksandra Stankovića
Izrada Zakona o elektroničkim medijima počinje u siječnju
Grmoja optužio Šeksa za prikrivanje kriminala u Agrokoru
Ulaganja u obranu dvostruko veća nego u znanost i obrazovanje
Na proljeće željeznicom od Bjelovara do Zagreba za manje od sat vremena
Građevinarstvo se oporavlja, ali nedostaje radnika

Krušelj: Mladi novinari danas su slabije profesionalno educirani i vlasnici medija s njima lakše manipuliraju

Fra Ma Fu   |   Sandra Pocrnić Mlakar   |   05.09.2017.   | 494 pogleda
Krušelj: Mladi novinari danas su slabije profesionalno educirani i vlasnici medija s njima lakše manipuliraju

Dok se nije pojavila knjiga Igraonica za odrasle: Polet 1976. – 1990., medijska scena toga doba činila se zaboravljenom, a iskustva iz nje nepotrebna i neponovljiva u uvjetima komercijalnih medija. Publicist Željko Krušelj, doktor znanosti koji predaje na Sveučilištu Sjever, bio je novinar i urednik u Vjesniku, Nedjeljnoj Dalmaciji i Večernjem listu te, naravno, Poletu, u svojoj knjizi dokumentaristički je obradio događanja i protagoniste omladinske novinarske scene u vrijeme kad je izlazio Polet, list Saveza socijalističke omladine Hrvatske. S autorom Igraonice za odrasle razgovaramo o poletovcima nekad i danas uoči predstavljanja knjige na Fra Ma Fu festivalu u Virovitici, koje će se održati u subotu, 9. rujna 2017., u 18.30 u Gradskoj knjižnici i čitaonici.

* Velika monografija o listu koji je izlazio od 1976. do 1990. godine, pojavila se više od četvrt stoljeća nakon njegova gašenja. Što Polet danas može reći onima koji ga se sjećaju, a što mlađima?

- Monografija o Poletu, iako je tiskana u publicističkoj formi, rezultat je višegodišnjeg istraživanja i doktorske disertacije, u kojoj je puno prostora posvećeno i društvenom kontekstu u kojem je taj omladinski list izlazio. Bio je to jedini način da bi se mogla realno vrednovati njegovi novinarski dosezi. Povjesničari obično zaziru od tema koje su bliske suvremenosti, baš zato što je teško sagledati šire značenje nekog fenomena. Zato je protok od četiri desetljeća od pokretanja toga lista relativno kratko razdoblje za ozbiljnu analizu. S druge strane, iznimno je važno da je većinu onih koji su na neki način sudjelovali u izradi Poleta još na sceni, tako da je priča o njemu mogla biti protkana nizom dotad nepoznatih detalja i pikanterija. Imao sam mogućnost u Hrvatskom državnom arhivu pregledati dokumentaciju tadašnje republičke omladinske organizacije, RK SSOH, Poletova financijera i ideološkog kontrolora, pa se moja analiza ne zasniva na dojmovima, već provjerljivim činjenicama. Takav pristup donedavno baš zbog nedostupnosti relevantnih dokumenata nije bio moguć.

Iako je nestao s kioska prije punih četvrt stoljeća, kao i sve subvencionirane tiskovine iz socijalističkog razdoblja, Polet je ostao paradigma jednog vremena, koja po provokativnosti i mahom visokim profesionalnim dosezima ima što pokazati i današnjim generacijama. Razlog je tome što danas ne postoje subvencionirani listovi mladih koji bi imali prilike kontinuirano izlaziti i zadovoljavati visoke profesionalne standarde, zbog kojih bi bili i kupovani i čitani. Mladi novinari, drugim riječima, danas nemaju svojevrsni poligon za učenje svoga zanata i javno testiranje onoga što su naučili.

Zadržati iluziju

* Koliko je dugo nastajala ta monografija? Kako su reagirali nekadašnji poletovci kada ste ih zamolili za razgovore i sudjelovanje u promocijama? Podsjećaju li se rado svojih mladih dana?

- Saznanja o Poletu, u kojem sam kao mladi novinar i urednik bio angažiran od 1977. do 1982., prikupljao sam dugi niz godina, zapravo i nesvjestan da ću ih jednoga dana oblikovati u knjigu. Kad sam na doktorskom studiju izabirao temu disertacije, polazište mi je bila spoznaja da bi ona morala biti vezana uz povijest novinarstva, jer se time bavim na svom Sveučilištu Sjever. Arhivska su istraživanja i razgovori s poletovcima trajali oko godinu dana, a otprilike toliko mi je trebalo i za pisanje. To je relativno kratko razdoblje, jer je monografija naposljetku tiskana na čak 732 stranice.

Poletovci su u pravilu bili jako zadovoljni što se netko napokon prihvatio tog vrlo kompliciranog i nezahvalnog posla pa su rado pričali o svojim iskustvima. Neki su me zbog spoznaje o vrlo kontroverznim razdobljima Poletova izlaženja gledali i sa sažaljenjem, uvjereni da je to vrlo teško povezati u smislenu cjelinu. Treba, naime, imati u vidu da se u Poletu tijekom 15 godina izlaženja promijenilo čak devet redakcija, neke i s bitnim zaokretima u radu, i da je o njihovoj sudbini odlučivalo jedanaest garnitura republičkih omladinski funkcionara, međusobno vrlo različitih dosega, političkih ambicija i svjetonazora.

Otpor prema mom činjeničnom pristupu temi, nesklonom mistifikacijama, pokazala je tek jedna manja grupica iz uredništva sredinom 1980-ih godina, čije su se dogmatske ideološke prosudbe pokazale potpuno promašenima. Njih je tijek povijesti naprosto demantirao. Moram spomenuti i jednog od pokretača lista, koji je svih ovih godina prednjačio u njegovoj mistifikaciji i glorifikaciji vlastite uloge, koji se nakon objave knjige u jednoj tiskovini pohvalio da je – nije pročitao. Potpuno ga podržavam u tome, jer je to bio i jedini način da zadrži iluziju o sebi samome.

Medijsko dno

* List koji su uređivali mladi i za mlade često je kršio tada ustaljena pravila pristojnog medijskog ponašanja. Koliko današnjim mladim ljudima nedostaje takva vježbaonica na kojem će demonstrirati svoju kreativnost i ispitivati granice slobode medija?

- Polet se uvijek zasnivao na medijskim provokacijama. To je, uz stalno preispitivanje društvene zbilje, i bila prava svrha njegova postojanja. Pomagala mu je u tome činjenica da su u komunističkom razdoblju tzv. ozbiljne tiskovine bile kontrolirane pa je omladinski tisak i samovoljno preuzeo misiju da bude neformalni „ledolomac“ u rušenju okoštalih tabua. Kada bi Polet otvorio neki novi prostor sloboda, u njega su ulazile etablirane tiskovine. U tome je, zapravo, i najveća Poletova zasluga u novijoj povijesti hrvatskih medija.

U vrijeme komercijalnih medija, a to je hrvatska realnost od 1990-ih godina, takvog poligona naprosto nema, niti ga ne može biti. U tržišnom gospodarstvu nitko ne ulaže novac da bi netko, kako sam već napomenuo, „trenirao“ novinarstvo. Zato su današnji mladi novinari puno slabije profesionalno educirani od moje generacije i vlasnici medija s njima lakše manipuliraju. Zato smo i dosegli medijsko dno, što se ponajbolje vidi u gašenjima medija, stalnom padu naklada i iznimno lošem socijalnom statusu novinara. Iako predajem na novinarskom studiju, svjestan sam da su Polet i slični omladinski listovi bili efikasnija škola od onoga što im danas zbog ograničenog praktičnog rada mogu pružiti fakulteti. Nije dovoljno pričati o novinarstvu, njime se treba baviti.

* Mnogi koji su stvarali Polet ostali su u novinarstvu i ostavili u njemu trag. S ove vremenske distance, kako ocjenjujete njihove kasnije karijere? Jesu li ostvarili potencijale koje su naslutili uređujući Polet?

- Nije i ne može biti slučajno da su poletovci bili ključni u formiranju suvremene hrvatske medijske scene. Iz Poleta je u doslovnom smislu iznjedrena najveća hrvatska medijska kuća EPH, današnja Hanza Media. Poletovci su igrali bitne uloge u gotovo svim hrvatskim medijima. Ako se zna da je kroz Polet prošlo 2200 imena, po čemu je također nemjerljiv u hrvatskoj medijskoj zbilji, onda je jasno da se tu oblikovalo više stotina uspješnih novinarskih karijera, u rasponu od uredničkih i autorskih pa do fotografskih, crtačkih i dizajnerskih. No, iz omladinskog je tiska potekao i niz ključnih imena u cjelokupnoj kulturnoj, znanstvenoj, dijelom i gospodarskoj domeni. U toj množini imena bilo je, dakako, promašenih i tragičnih karijera i sudbina, ali i njih je karakterizirala strast prema onome što su radili. Danas upravo te strasti u medijima jako nedostaje.

* Koje su još velike teme iz suvremene povijesti hrvatskog novinarstva? Istražujete li još koju od njih i možemo li se nadati vašoj sljedećoj knjizi?

- Hrvatska je medijska povijest prepuna neistraženih i na razne načine ideologiziranih i mistificiranih tema. Imaju se čime baviti cijele generacije istraživača. Osobno ću ostati u istraživačkoj domeni kasnoga socijalizma i formiranja medijske scene u osamostaljenoj Hrvatskoj. Upravo istražujem politički tjednik Danas, drugi veliki medijski fenomen toga razdoblja. Trenutno sam impresioniran širinom i nijansiranošću te teme, jer se iz nje ponajbolje očitavaju razlozi i motivi raspada jugoslavenske federacije.

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Fra Ma Fu



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: