Osnovan Savez udruga branitelja liječenih od PTSP-a
Ministarstvo poljoprivrede traži 59 zaposlenika za poslove vezane uz fondove EU
Svjetski dan hepatitisa: u Hrvatskoj od kroničnog hepatitisa boluje oko 40.000 osoba
AGROKOR Kreće isplata punog iznosa starog duga malim dobavljačima
AGROKOR Kreće isplata punog iznosa starog duga malim dobavljačima
Čestitka gradonačelnika Kirina atletičaru Marinu Bloudeku
AGROKOR - HBOR: Nismo znali ni utjecali na pozajmice

Kako je Šerif uz pomoć Maksa i Kike pobijedio tešku depresiju

Reportaža   |   Goran Gazdek   |   28.12.2011.   | 15180 pogleda
Kako je Šerif uz pomoć Maksa i Kike pobijedio tešku depresiju

Za mene ne mora biti, ja ću preživjeti dan i s koricom starog kruha, ali oni ne smije biti gladni jer su Kika, Maks i Chonook jedina obitelj koju imam - kaže nam Josip Sunđi, Virovitičanima poznatiji kao Šerif naglašavajući kako oni ne smiju osjetiti neimaštinu. Od socijalne pomoći i nadnice koju u sezoni zaradi u duhanu prvo odvoji za suhu pseću hranu i zdravstvenu njegu svojih ljubimaca, a njemu što ostane.

- To je uglavnom ništa, pogotovo sada kada nema nadnica. Ali meni više i ne treba. Dovoljno je da imam za svijeću zimi kad mi isključe struju i za baterije da mogu slušati radio - objašnjava Šerif.

Živi u skromnom kućerku u Osječkoj ulici, a obrokom iz pučke kuhinje ubije glad. Svakoga dana sa svojim haskijima prijeđe dvadesetak kilometara.

- Želim priuštiti ljubimcima ono što nose u svojim genima. Ti su psi stoljećima uzgajani za vuču, oni naprosto obožavaju trčati upregnuti u bicikl ili u saonice kada ima dovoljno snijega - priča Šerif dodavši kako mu je cilj jednoga dana u Virovitici organizirati utrku zimskih pasa na kojoj bi sa svojim psećim zapregama sudjelovali njegovi prijatelji iz cijelog svijeta s kojima kontaktira putem fejsa.

Haskije je nabavio prije dvije godine. Htio je imati samojeda kao njegov nećak gdje se prvi put i susreo sa nomadskim, zimskim psima. Bio je spreman prodati motor i računalo kako bi kupio štene samojeda, ali su ga tetka i nećak odgovorili jer su na radiju čuli oglas da se poklanja štene haskija pa je tako Maks ušao u Šerifov život.

- Te sam godine radio kod jedne obitelji u Rezovačkim Krčevinama, čuvao sam ovce i obolio od teške depresije. Bio sam na rubu samoubojstva, uvijek bi me smirio nećakov samojed. Tražeći informacije na Internetu o toj pasmini vidio sam prekrasne slike koje su u meni izazvale takve emocije da su mi potekle suze. Čvrsto sam odlučio imati psa i otišao sam po Maksa. Kasnije sam dobio i Kiku, a nedavno nam se pridružila i Chonook.  Ona je još mala i ne mogu je upregnuti - prisjetio se Josip teških trenutaka i dodao kako se bolest zahvaljujući ljubavi, toplini i prijateljstvu koju mu psi pružaju brz povukla.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

MMMM
31.12.2011. 21:12
Ako se toliko divite i zelite pomoci, organizirajte neku akciju da se i to malo poklonjene kuce sto se nije srusilo ne srusi Serifu i najmanjoj kujici na glavu! Ima li netko prigodan smjestaj, ideju za izgradu boxova ili barem doniranja malih kućica za pse da ne moraju biti na lancu?
vizla
30.12.2011. 10:06
pozdravljam i sama obožavam pse,odaniji i bolji su od ljudi,imam dva i najradije se s njima družim. Neki mi kažu da sam luda što žive sa mnom u kući.ali sto mogu oni su članovi obitelji koji traže samo ljubav i nesebično je vračaju.
Prosvjednik8
29.12.2011. 20:48
Šerif je covjek cista srca,nimalo iskvaren i vrlo inteligentan.s njim uvijek nadjem temu za razgovor...Šerif je legenda.
NOVI
29.12.2011. 15:34
zigi7darko-potpisujem sve iz vašeg komentara. Pozdrav Šerifu!!!
Sonic
29.12.2011. 13:02
Bravo Šerife, svaka ti čast! Poznata je stvar da su ljudi koji vole pse dobri ljudi, ne može biti drugačije! :)
zigi7darko
29.12.2011. 12:50
Uvijek bih radije popio piće i potrošio svoje vrijeme s ovakvim čovjekom, otišao bih od njega čista srca. Isto tako bi me sram bilo da me netko vidi da razgovaram na ulici s gradonačelniko, županom ili s nekim političarom, ljudi bi mogli pomisliti da sam kao i oni, a to nikako ne želim. Lijepi pozdrav!
Tomo
29.12.2011. 11:03
E care vjerujem ti! Ja sam isto bio u teškoj depri i posvojio sam lovačkog peseka iz azila, i izlječio me je svojom toplinom, iskrenoču, i prijateljstvo.


Još iz kategorije Reportaža



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: