Ministar Pavić: Mirovine nisu ugrožene
U Nuernbergu devet hrvatskih inovacija nagrađeno medaljama
U istraživačko-razvojnu djelatnost lani utrošeno 2,9 milijardi kuna
U Gradskom društvu Crvenog križa Virovitica krv darovalo 34 darivatelja
Konferencija: 20-ak posto osoba s Down sindromom u redovnom obrazovanju
Na proljeće željeznicom od Bjelovara do Zagreba za manje od sat vremena
Građevinarstvo se oporavlja, ali nedostaje radnika

Kako je Šerif uz pomoć Maksa i Kike pobijedio tešku depresiju

Reportaža   |   Goran Gazdek   |   28.12.2011.   | 15434 pogleda
Kako je Šerif uz pomoć Maksa i Kike pobijedio tešku depresiju

Za mene ne mora biti, ja ću preživjeti dan i s koricom starog kruha, ali oni ne smije biti gladni jer su Kika, Maks i Chonook jedina obitelj koju imam - kaže nam Josip Sunđi, Virovitičanima poznatiji kao Šerif naglašavajući kako oni ne smiju osjetiti neimaštinu. Od socijalne pomoći i nadnice koju u sezoni zaradi u duhanu prvo odvoji za suhu pseću hranu i zdravstvenu njegu svojih ljubimaca, a njemu što ostane.

- To je uglavnom ništa, pogotovo sada kada nema nadnica. Ali meni više i ne treba. Dovoljno je da imam za svijeću zimi kad mi isključe struju i za baterije da mogu slušati radio - objašnjava Šerif.

Živi u skromnom kućerku u Osječkoj ulici, a obrokom iz pučke kuhinje ubije glad. Svakoga dana sa svojim haskijima prijeđe dvadesetak kilometara.

- Želim priuštiti ljubimcima ono što nose u svojim genima. Ti su psi stoljećima uzgajani za vuču, oni naprosto obožavaju trčati upregnuti u bicikl ili u saonice kada ima dovoljno snijega - priča Šerif dodavši kako mu je cilj jednoga dana u Virovitici organizirati utrku zimskih pasa na kojoj bi sa svojim psećim zapregama sudjelovali njegovi prijatelji iz cijelog svijeta s kojima kontaktira putem fejsa.

Haskije je nabavio prije dvije godine. Htio je imati samojeda kao njegov nećak gdje se prvi put i susreo sa nomadskim, zimskim psima. Bio je spreman prodati motor i računalo kako bi kupio štene samojeda, ali su ga tetka i nećak odgovorili jer su na radiju čuli oglas da se poklanja štene haskija pa je tako Maks ušao u Šerifov život.

- Te sam godine radio kod jedne obitelji u Rezovačkim Krčevinama, čuvao sam ovce i obolio od teške depresije. Bio sam na rubu samoubojstva, uvijek bi me smirio nećakov samojed. Tražeći informacije na Internetu o toj pasmini vidio sam prekrasne slike koje su u meni izazvale takve emocije da su mi potekle suze. Čvrsto sam odlučio imati psa i otišao sam po Maksa. Kasnije sam dobio i Kiku, a nedavno nam se pridružila i Chonook.  Ona je još mala i ne mogu je upregnuti - prisjetio se Josip teških trenutaka i dodao kako se bolest zahvaljujući ljubavi, toplini i prijateljstvu koju mu psi pružaju brz povukla.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

MMMM
31.12.2011. 21:12
Ako se toliko divite i zelite pomoci, organizirajte neku akciju da se i to malo poklonjene kuce sto se nije srusilo ne srusi Serifu i najmanjoj kujici na glavu! Ima li netko prigodan smjestaj, ideju za izgradu boxova ili barem doniranja malih kućica za pse da ne moraju biti na lancu?
vizla
30.12.2011. 10:06
pozdravljam i sama obožavam pse,odaniji i bolji su od ljudi,imam dva i najradije se s njima družim. Neki mi kažu da sam luda što žive sa mnom u kući.ali sto mogu oni su članovi obitelji koji traže samo ljubav i nesebično je vračaju.
Prosvjednik8
29.12.2011. 20:48
Šerif je covjek cista srca,nimalo iskvaren i vrlo inteligentan.s njim uvijek nadjem temu za razgovor...Šerif je legenda.
NOVI
29.12.2011. 15:34
zigi7darko-potpisujem sve iz vašeg komentara. Pozdrav Šerifu!!!
Sonic
29.12.2011. 13:02
Bravo Šerife, svaka ti čast! Poznata je stvar da su ljudi koji vole pse dobri ljudi, ne može biti drugačije! :)
zigi7darko
29.12.2011. 12:50
Uvijek bih radije popio piće i potrošio svoje vrijeme s ovakvim čovjekom, otišao bih od njega čista srca. Isto tako bi me sram bilo da me netko vidi da razgovaram na ulici s gradonačelniko, županom ili s nekim političarom, ljudi bi mogli pomisliti da sam kao i oni, a to nikako ne želim. Lijepi pozdrav!
Tomo
29.12.2011. 11:03
E care vjerujem ti! Ja sam isto bio u teškoj depri i posvojio sam lovačkog peseka iz azila, i izlječio me je svojom toplinom, iskrenoču, i prijateljstvo.


Još iz kategorije Reportaža



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: