Uvode se nadzorne kamere na Hitni bolnički prijem
Grad Virovitica među prvih pet gradova po broju riješenih predmeta legalizacije
Asfaltirana cesta u ulici Mate Lovraka u Virovitici
Ministar Slaven Dobrović u radnom posjetu Parku prirode Papuk
Shakespeare pir gostuje na 10. Gumbekovim danima
Hrvatska ima izrazito visoku stopu dugotrajnog siromaštva djece
SDP i partneri: U slučaju Agrokor najvažnija su radna mjesta

Kad mačka zove vatrogasce

Priča   |   Galina Popović   |   24.04.2012.   | 1775 pogleda
Kad mačka zove vatrogasce

Vozeći kući s posla, razmišljam kako ću  odšetati do marine i provjeriti što je sa regatom koja bi upravo trebala završiti. Provjeriti rezultate i snimiti pokoji razgovor. Uđem u dvorište, izađem iz auta i začujem mačji "plač" koji je bez sumnje, od moje mačke Maye (inače uvijek dotrči na zvuk auta). U prvi tren uopće nisam shvatila gdje je, dok mi pogled nije zapeo na vrh bora u dvorištu. A bor visok, visok, do neba.  Niske grane su odrezane. Mrak mi se spustio na oči jer sam kroz slično iskustvo prošla kad je završila na balkonu prvog kata u kući gdje sam prije živjela, a spas su bile susjedove ljestve koje mi je posudio u 5 ujutro nakon neprospavane noći i nemoguće misije da ju nagovorim da nekako siđe. Ali ovdje u novom kvartu nemam poznatih, a ni toliko visoke ljestve...

" Mic, mic, Mayoooo!"
" Mijaaaaaauuuuu.."
"Ajde ludo siđi, evo tu imaš granu!"
"Mijau.."
"Ajde!"
"Smrcmijauuuuuuuuu!"
"Ajde ludo, evo TU, po OVOJ grani!!"
"MIJAAAU!"  "AUUU"!!

Nema šanse, jasno mi je da se neće sama spustiti, ili ako proba skočiti slomit će nogu ili .. i sad sam već živčana, ona panično mijauče, ja pojma nemam što ću i psujem u sebi ovaj dan i ne znam kako ću je spustiti s fucking drveta, ni zašto se uopće pentrala gore i ...
Zovem prijateljicu Anu koja ima poprilično iskustvo s mačkama;
" I šta da radim?"
"Ništa draga, zovi vatrogasce."
" Ma jesi sigurna? Ma poslat će me k vragu!"
" Nema druge.  Zovi."

Uhh,  samo mi je to trebalo. Ništa, s knedlom u grlu okrećem "93".
"Halo?"
"Dobro veče, vatrogasci?"
" Da, izvol'te?"
"Ovaj, znate, imam velik problem, al' nije požar, nego se moja mačka popela na bor i ne zna sići, plače i mijauče, a ja nemam dovoljno visoke ljestve i stvarno ne znam šta da radim, pa je l' bi vi možda mogli.."
" A jeste vi u Šibeniku?"

" Pa nisam, nego tu blizu.."
"E, a nema sad nikog tamo, to je dobrovoljno društvo, oni vam sad ne radu, subota je popodne, nema vam nikog tamo".
"Aha.. a ovaj šta.."
" A di ste vi, koja vam je adresa?"
" Pa tu odma do mora, kad skrenete lijevo.."
" Ajte vi zapišite broj od zapovjednika tamo, pa se čujte s njim, pa ako tamo ne mogu ništa, mi ćemo doć."
" A stvarno bi došli?"
"E!  A oćemo. Al' zov'te vi prvo njega, pa ćemo vidit."

Zovem broj i smišljam kako ću uopće objasniti problem.

"Alooo!"
" Dobro veče, ovaj oprostite, dali su mi vaš broj, a ja znate imam problem, moja mačka je na boru gore visoko i nece sići, a ja ne znam što ću..."
" Ajme gospođo ja van sad nisan tu, mi vam ne radimo, mi smo DVD, znate. Nema nikog sad tamo."
" Joj, ma ispričavam se što sam uopće zvala, rekli su mi da bi možda vi.."
" A di ste vi, u kojoj ul'ci?"
" Ma tu odmah lijevo iza hotela kad se spustite do mora."
" A, ma znam ja di je to. Ovako ćemo. Idem ja vidit je l' neko od dečki slobodan pa ću vas nazvat na ovaj broj.."
"Joj, hvala vam puno!"

Maya se u međuvremenu počela histerično derati, spustio se mrkli mrak i uopće ju više ne vidim. Za dvije minute zvoni mobitel:
"Alooo, gospoja, evo stižu vatrogasna kola i tri vatrogasca za 15 minuta, vi ih samo dočekajte na ulici.."
" Joooj, hvala vam puno, puno, evo idem odmah van i ispričavam se.."
" Ma sve u redu, ne brin'te, aj' boog."

Izlazim na cestu i usput stalno tepam Mayi čiji se mijauk na zvuk mog glasa pretvorio u hroptanje i neartikulirano zapomaganje.

Bojim se da ne skoči na granu koja će puknuti, da se ne ubije, čujem po zvuku da je totalno u panici i histerična, a i mene hvata panika. Nemam pojma trebam li ju uopće dozivati ili je bolje da šutim, šta da koji klinac radim i kud se uopće penjala na taj glupi bor, glupa mačka...
Za 15-tak minuta u mojoj ulici na cesti bljesak plavog rotirajućeg svjetla od vatrogasnih kola. Isuse, ne vjerujem!
" Dobro veče, ja sam zvala zbog mačke.."
" Veče, a di je maca?"
" Eno tamo skroz gore na vrhu, ne vidim ju, samo čujem da plače"
" Di?  Tamo skroz gore??  Rođo, aj' izvuci one ljestve, pa ćemo skroz do gore."

Oni pod punom "ratnom spremom" - kacige, vatrogasna odijela, njih trojica iz vozila izvlače ljestve, a meni neugodno i mislim, joooj mozda sam bezveze digla frku, mozda bi ona sišla sama, vidi ovo, psovat će mi sve po spisku i tko zna koliko ću morat platit...

" Ajmo rođo, tu ih lipo stavi 'vako uz bor ćemo."
" E, a di je ona, ‘el ju vidiš?"
" He, a ne vidin ju, jebaga, 'el to ona o'šla na krov od kuće?"
" Je! Eno je vidi tamo!"
" Ništa, ajmo ljestve na kuću, pa ‘š se ti popet.."
" Ovaj, dečki, a da se možda ja popnem?" - Pomišljam da ju neće moći uloviti čak i ako dođu do nje.
" A ne smite, opasno je. Samo polako, uvatit cemo mi nju".
" Mayooooo!" - zovem je, potpuno je utihnula.
" Ma di je jebem mu?"
" Rođo, aj lipo uzmi one baterije iz kola.."
"Mijau.."
"Ček, ček, aj' čuj ju!"
" Mijaaauuuuuuuu.."
" A jebate, eno je sad na boru."
Meni sve više neugodno - "molim vas oprostite što vas gnjavim, znam da je subota i to sve..."
" Ama ne sekirajte se, sve je u redu.  El to vaša maca?"
" Je."
" A ma spasi' ćemo mi nju, samo vi lipo budite mirni. Rođoo, jes' gore?"
" Eeee!, al' pobigla je sad opet, eno je se uplela u bor."
" Jes' ponio hranu?
" Ma neće vam ona jesti sad" - dodajem ja, sva u brizi.  Je l' da se popnem na te ljestve... hm.
" Ponili smo mi mačju hranu, doć' ce ona. Imamo mi u našem DVD-u mačka Žuću"- smješka se jedan od njih, a ja na to:
" Ma joooj, samo vam zadajem muke i znam da je glupo, mislim, da dolazite samo zbog mačke i subota je navečer  i vi niste ni dežurni, a sad ste došli samo zbog toga i stvarno..."
" Ma ništa, ništa. Ajte ne sekirajte se. Događa se to s mačkama i dođemo mi uvik. Sve je u redu. Ajte smirite se, samo da mi dođemo do nje. Rođo, el ju vidis? Di je?
" A tu je jebaga, pobigla mi. E, sad je u panici, neće ona doć meni. Eno se uplela u grane, daj posvitli, ‘el ju vidis?"
" Vidin ju!! Stipe, vako ćemo. Aj po druge ljestve pa ćemo i' stavit na bor, pa š' se popet, pa ako ce pobić, onda će nazad na krov jer nema di".

I trk do kola po još jedne ljestve, a usput prolaze ljudi i svi se zaustavljaju, gledaju, a poneki  i pitaju:
"Požar??"
"Nije, spašavamo macu."
" MAČKU???"
" Da."

Ja crvenim, blijedim, Maya se više uopće ne glasa, bojim se da je dehidrirala, užasno mi je neugodno zbog ove strke.

" Eno je, vidin je! A jebate, zaplela se jadna skroz u gnizdo!"
" El mo'š do nje?"
" Čekaj da.."
" A puknit će ti grana, ku'š gori, ne igraj se!!"
" Aj' samo drži ljestve, evo uvatit ću jeeeeeee.."
" Mici, mic, mic, dođi malenaaaaaaa.."
" O'š da sa i ja popnem??"
"Ne.  Imam jeeeeeeeeeeeeeeeeee!!!"
" Jesi ju uvatio?"
" Ajde maco taaako, lipo se drž' uz mene. Imaaaaaam, idem doli, drž!"

Stojim, čekam... jedva čekam da ju zagrlim, uplašenu, unezvjerenu Mayu, a u džepu stišćem novčanice. Koliko god da mi naplate, bit će od srca i zbog  frke koju sam izazvala i samo da je sve dobro završilo. HUUUH. 

A Maya, čim je osjetila tlo, zbrisala je trkom prema kući, ni ne osvrnuvši se na spasitelje.
Oni, nakon dobrih sat i pol vremena "posla" spremaju užurbano ljestve u vatrogasno vozilo. Stojim pored i čekam trenutak da im zahvalim od srca i da im kažem kako im stvarno PUNO HVALA i da im platim i ..
" DVD javi se, prijem" - odjednom glas iz voki - tokija:
" Jedinica ovdje, prijem.."
" Kako je maca, prijem?"
" Spasili macu, vraćamo se u bazu, prijem."
" Ok dečki, nema drugih intervencija, over."

" Stvarno vam puno hvala i molim vas koliko trebam platiti?"
Širok osmijeh i znojem orošene face pod kacigama - " Ništa, fala!"
" NIŠTA??"
" Ne, ovo spada pod našu intervenciju."
"Ali,  ali, došli ste tako brzo i subota je i mislim, nije ok da vas smetam samo zbog mačke i.. dajte molim vas uzmite ove novce makar za pivo.."
" Slušajte, NE DOLAZI U OBZIR!"
" Ma znam da ne smijete al' ovo je čisto privatno, ma daajte uzmite, pa samo za piće. Moolim vas!"
" NE DOLAZI U OBZIR! Nama je drago da smo vam pomogli, zato smo tu.
"Ok, oprostite, nadam se da se ne ljutite, samo sam htjela izraziti zahvalnost.."
Već su utovarili ljestve i bili u kamionu:
" Al' ja zbilja od srca.." - pružajući im novčanicu.
" Lipa, aj ne gnjavi, nego smo ti spasili Mayu, a mi imamo Žuću, pa ko zna..."
" Maya je sterilizirana, pa ništa od toga,  ali hvala Vam!"
" Heh, šteta. Ništa, odosmo mi, pozdravite Mayu!"

(Vodice, 2009.)

 

 

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.

fitilj
27.4.2012. 7:26
Ni mačke više nisu, kao što su nekada bile!


Još iz kategorije Priča



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: