Ribić: Vlada želi ukinuti regres za godišnji odmor
HND pozdravlja Hedlovu odluku da objavi dokaz o pokušaju političara da ga podmiti
Cammeo ne sudjelujemo u prosvjedu taksista
Osnovana udruga CROMED
HNS protiv blokade prometnica u jeku turističke sezone
Objavljen Pravilnik za obnovu poljoprivrednog zemljišta
Hrvatski građani više vole domaća vina

Ispovijest mladog Slavonca: Začet sam silovanjem, oca ne želim vidjeti

Aktualnosti   |   24sata.hr   |   20.03.2017.   | 2706 pogleda
Ispovijest mladog Slavonca: Začet sam silovanjem, oca ne želim vidjeti

Sjedio sam u vlaku i putovao prema Slatini. Bio sam preplavaljen različitim osjećajima, a najviše strahom hoće li me se mama sjetiti i prepoznati. Prvi i zadnji put vidjela me je kao dvogodišnjaka. A sad joj dolazim kao odrastao čovjek. Bez obzira na sve, bio sam siguran, što god da se dogodi, kakva god da bude, to je moja majka i volim je takvu kakva je, započeo je svoju ispovijest Slavonac (25), po rođenju nazvan Krešimir.

Njegova majka, žena s lakom mentalnom retardacijom, rodila ga je 1992. godine. Kao 16-godišnjakinju ju je silovao muškarac. Njegovo ime nikad nikome nije rekla i njegov zločin nije prijavila. Da je trudna, saznala je kad joj je trbuh počeo rasti.

Uzeli ga nakon rođenja

- Mama je živjela u malom selu s roditeljima i sestrom. Morala je imati skrbnika jer je bila lišena poslovne sposobnosti. Teško se i izražavala te nije puno toga razumjela. To se otkrilo u četvrtome mjesecu trudnoće. Kako je dijete plod silovanja, obitelj je inzistirala na pobačaju. No majka je liječnike u bolnici preklinjala da ga ne obave. Uspjela je iznijeti trudnoću i roditi me, no iako me nije htjela ostaviti, Centar za socijalnu skrb uzeo me je nakon rođenja i odnio u dom. Nisu dopustili da mi skrbnik bude netko od obitelji, a mama za to nije bila sposobna - govori Krešimir, koji je sve detalje saznao 18 godina kasnije.

U osječkom Domu za nezbrinutu djecu bio je dvije godine i ondje ga je redovito posjećivala teta.

Zagrlili smo se i plakali

Njegovoj majci to nije bilo dopušteno.
- Dopustili su da odem k majci na drugi rođendan, a onda su me dali na posvojenje. Dobio sam novu obitelj i identitet te me nitko od biološke obitelji više nije viđao - priča Krešimir. Cijelo to vrijeme osjećao je da ga nova obitelj ne voli i da im ne pripada.

Kad je napunio 18 godina, imali su obvezu reći mu da je posvojen. Saznavši istinu odlučio je pronaći majku.

- Dugo sam skupljao hrabrost za to. Bojao sam se i svoje i njihove reakcije. Nisam znao ni je li mi majka živa, gdje je, hoće li me ta obitelj htjeti uopće primiti i saslušati. Našao sam kontakt na internetu, nazvao sam i javila se teta. Isprva sam bio oprezan s pitanjima, no kad sam joj rekao da sam ja sin njezine sestre, rasplakala se. Već idući dan bio sam u vlaku i putovao prema njima - prisjeća se Krešimir potresnog dana prije sedam godina kad je prvi put vidio mamu.

Na kolodvor je pred njega došla teta.

- Sišao sam s vlaka i čim me je ugledala rekla je: ‘Isti si mama’. Čvrsto me zagrlila i već sam se tad osjećao kao kod kuće. Mama me očekivala, donekle spremna. No ne možeš biti spreman na takav susret. Zagrlili smo se i plakali, šutke, činilo se kao čitavu vječnost. Rekla je da me voli svih tih 20 godina otkako me nema, jednako kao da sam pored nje. Vjerovala je da ću je potražiti kad-tad i tad sam znao da sam ispravno postupio. Ispričala mi je sve o svojem životu prije i poslije mene, ispričao sam i ja njoj svoj.

S majkom se čuje svaki dan

- Oboje smo trpjeli i patili, svatko u svojem kutu svijeta. A zašto? I danas se to pitam - zamišljeno kaže Krešo, koji je počeo samostalno živjeti i skrbiti o sebi već s 18 godina.

Otišao je u Zagreb, našao posao i tamo živi. U kontaktu je i sa svojim posvojiteljima. Svakodnevno se čuje i s majkom koja je u domu za starije osobe s posebnim potrebama jer teta o njoj više nije mogla brinuti.

- Mama i ja koristimo svaku priliku da nadoknadimo izgubljeno vrijeme. Ništa joj ne zamjeram, štoviše, divim joj se na hrabrosti što je uspjela ostati jaka u tako teškim trenucima. Nikad mi nije htjela reći tko mi je otac, taj muškarac koji ju je silovao. Rekla je da ne može o tome razgovarati jer joj je to jako bolna rana. Stekao sam dojam da je to netko koga je ona tad dobro poznavala, možda čak i bojala. Njega zapravo ne želim ni upoznati - kaže Krešo koji je želio preuzeti skrb nad majkom, no administrativno mu to nije bilo moguće učiniti s obzirom na to da mora prvo dokazati da je on njezin sin, uzeti njezino prezime, odreći se posvojitelja i potom dokazati da je sposoban skrbnik.

- Možda bih to i realizirao da nisam obolio od tumora limfnih čvorova koje sam operirao, potom išao na kemoterapije i sad sam u fazi oporavka - kaže Krešo, koji i dalje brine sam o sebi te ne dopušta da mama sazna da je bio teško bolestan jer ne želi da ima dodatne stresove.

- Moja priča vjerojatno nije jedina, ali ljudi o tome ne žele govoriti. Želim reći da djeca začeta u silovanju trebaju imati jednako pravo na život kao i druga djeca - zaključio je razgovor Krešimir.

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Aktualnosti



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: