Čak 74 posto građana smatra da zemlja ide u krivom smjeru
Premijer Plenković najnegativniji političar
Beljak: Postojeći politički sustav je potrošen- HSS će ponuditi nužne reforme
Europljani ove godine putovali iznad očekivanja, a 2018. planiraju i više
HGK podržava povećanje kvota za strane radnike
Istraga protiv Franje Lucića postala pravomoćna
Edo Maajka treći headliner Antivalentinova 3 u veljači u Domu sportova

Gotovac u Rimu, Pavelić u Zagrebu

Politika   |   Boris Pavelić/Novi list   |   11.03.2017.   | 600 pogleda
Gotovac u Rimu, Pavelić u Zagrebu

Tek treba vidjeti kako će u Hrvatskoj odjeknuti prijedlog Simone Šandrić-Gotovac, supruge Vlade Gotovca, da Hrvatska Rimu pokloni spomenik pjesnika koji se obračunavao s vlastitim domoljubljem. Tek treba vidjeti kako će Tuđmanova stranka reagirati na to što hrvatski veleposlanik u Italiji Damir Grubiša angažirano promiče prijedlog Gotovčeve supruge. Tek treba vidjeti neće li se kakav pravovjerni neprijatelj slobode ostrviti na taj prijedlog plemenite gospođe Gotovac i dobronamjernoga veleposlanika Grubiše, s argumentom, štajaznam, da spomenik u parku velikana treba dobiti Franjo Tuđman ili Kolinda Grabar-Kitarović, ako ne već i onaj što je tridesete prošlog stoljeća proživio u Italiji... No isto tako, tek treba vidjeti neće li se vlastodršci dosjetiti, pa Rimu uvaliti zašutjeloga brončanog Gotovca, da niskost vlastitoga nacionalizma skriju u sjeni krivotvorine čovjeka koji je cijeli život proživio tragajući za ljudskom slobodom, koju oni, s toliko lakonske samodopadnosti, preziru, ograničuju i omalovažavaju.

Odmah da se razumijemo – časne su nakane Simone Šandrić-Gotovac, a ništa manje i veleposlanika Grubiše. Premda za spomenik u Rimu zasigurno ima i drugih vjerodostojnih kandidata, njih su dvoje plemenitom i dobrodušnom intuicijom osjetili da, ako igdje, spomenu na Gotovca jest mjesto u jednome od najuglednijih vrtova europske kulture, pola tisućljeća starom perivoju Ville Borghese usred Vječnoga grada, da podsjeća na čovjeka koji je smogao snage da svoje domoljublje, nacionalizam maloga i frustriranog naroda, izvede pred sud najplemenitijih ideala europske civilizicije – i da presudi bez pristranosti. Problem, međutim, nije u Rimu, nego u – Zagrebu. Rim čeka, mjesto u drevnome memorijalnom parku za hrvatskog je pjesnika otvoreno; još prije četiri godine Grubiša je predložio da ga valja popuniti. No Zagreb se ne može dogovoriti – premda kandidata ne manjka. Ne manjka? Ovisi tko prosuđuje. Mislite li, na primjer, da bi ovakva Hrvatska dopustila neka je u pjesničkome Panteonu predstavlja spomenik Predragu Matvejeviću, u Italiji uvjerljivo najpoznatijemu hrvatskom piscu? Ili, može li ova Hrvatska dopustiti da je simbolizira spomenik Vladi Gotovcu, u Italiji tek nešto manje poznatome od Matvejevića? Matvejević i Gotovac: dva politički suprotstavljena intelektualca, ali nepokolebljivo i hrabro ujedinjena u onome što za intelektualca jedino i smije biti važno – u zauzimanju za slobodu.

No to – zauzimanje za slobodu – i jest problem za današnju Hrvatsku. Ma što mi o tome mislili ili željeli misliti, ovoj zemlji od Matvejevića i Gotovca postaje sve važniji onaj mizerni pisac i kolosalni zločinac, balkanski diktator i ustaški poglavnik Ante Pavelić, čija ideologija, malo po malo, u Hrvatskoj kreira svijet paralelne, nasilne i prijeteće stvarnosti. Na dan kada je potpisani novinar saznao za prijedlog podizanja spomenika Gotovcu u Rimu, Srpsko narodno vijeće (SNV) predstavilo je zastrašujući izvještaj na stotinu stranica o govoru mržnje i nasilju prema Srbima u prošloj godini. Iz tog je izvještaja jasno: Gotovac i Matvejević izgubili su bitku koju su svaki na svoj način, a ipak zajednički vodili – bitku za slobodu, otvorenost i uvažavanje. Hrvatska u kojoj premlaćuju, napadaju i masovno prijete ljudima samo zato što su drukčiji – to nije zemlja Gotovca i Matvejevića. Hrvatska, čija se vlada na takvo nasilje oglušuje, a predsjednica ga čak i ohrabruje – to nije zemlja Gotovca i Matvejevića. Hrvatska u kojoj se urla »Za dom spremni« – to nije Hrvatska Gotovca i Matvejevića, ali možda može postati logor Ante Pavelića.

Možete biti sigurni – Vlado Gotovac užasavao bi se današnje Hrvatske. Pred »brutalnom amoralnošću zajedništva«, iskazanom u Tuđmanovu sloganu »Sve za Hrvatsku, Hrvatsku ni za što«, a naslijeđenom u proklamiranome sloganu sadašnje predsjednice, Gotovac je osjećao »neizrecivu zebnju«. Danas, ta Gotovčeva zebnja iznova dobiva posve opipljive razloge: protumanjinska mržnja, prijetnje i nasilje, bez ikakva shvatljivog povoda, poprimaju razmjere koji ne ugrožavaju samo sigurnost ljudi na ulicama, nego ozbiljno prijete i samome demokratskom poretku. »Čuvajte mi Hrvatsku od niskosti i mržnje«, često je citirana Gotovčeva rečenica. Neobična i paradoksalna za čovjeka koji je zbog vlastite zemlje odrobijao šest godina, ona otkriva da je Gotovac, možda bolje nego itko, slutio skrivene zamke provincijskog nacionalizma. Danas, hrvatski se nacionalizam batrga u istoj toj klopci »niskoski i mržnje«, a to je ono od čega je Gotovac najviše strepio. I zato, podignete li mu spomenik u Rimu, bit će on zaslužena utjeha njegovoj plemenitoj supruzi, ali za nas ostale, tek brončani odljevak sjećanja na zemlju koju nikad nismo ni uspjeli stvoriti.

Kolumna Pronađena zemlja Borisa Pavelića, Novi list

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Politika



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: