Hrvatski sabor u četvrtak o poljoprivrenim temama
Sabor: Uz izlazne, mogu se ograničiti i ulazne naknade banaka
Komadina pozvao SDP-ovce da se prihvate posla umjesto
IDS predlaže zatvorsku kaznu za isticanje fašističkih simbola, HNS to podržav
Grbin zatražio da se oglase ništavim statuti udruga s ustaškim pozdravom
Procijepljenost djece protiv ospica, rubeole i zaušnjaka pala ispod 90 posto
SSSH traži plaćeno pripravništvo za nezaposlene starije od 30 godina

Arbitražni (ne)sporazum

Priroda društva   |   Davor Suhan/Moja Rijeka   |   07.07.2017.   | 285 pogleda
Arbitražni (ne)sporazum

Gilbert Guillaume, predsjednik Arbitražnog suda u Den Hagu, prošloga je tjedna objavio odluku o teritorijalnom sporu Hrvatske i Slovenije. Za to vrijeme hrvatski predstavnici nisu nazočili presudi. Razlog tome je odluka Hrvatskog sabora iz srpnja 2015. o povlačenju iz arbitraže zbog teške povrede prava na pošteno suđenje. No ipak, dobro je prošlo. Obranili smo cijelu savudrijsku valu i dobili jednu četvrtinu Piranskog zaljeva.

Raspadom SFRJ popucale su nam stare republičke granice. Najveći je propuh na slovenskoj strani, odakle puše s mora i kopna. U Hrvatskom saboru lociraju problem. Centralna točka međudržavnog spora: SAVUDRIJSKA VALA.

Bratstvo i jedinstvo lijevih i desnih ovoga puta ne dolazi u pitanje. Jedna i druga strana zauzimaju čvrsti  zajednički stav: Ne damo Sloveniji ni kapi našega mora. Ni ribe, ni rakove, ni školjke iz naše vale. Ako se ne možemo dogovoriti, idemo na međunarodni sud. Tako i bi.

Slovenci prihvatiše, a mi potpisasmo. Godinama je to trajalo. Nama se nije žurilo, jer hvala bogu imamo mora skoro više nego kopna, a otoka i uvala da ih je teško izbrojat. Mjesta za kupanje i pecanje koliko ti srce zaželi. Ovo je više stvar principa i domovinskog ponosa. Uostalom, Savudrija je od uvijek bila naša koliko i sama Istra, pa tako i njezina vala. Svakome tko baci pogled na istarski zemljovid odmah je jasno da tu nema nikakvog spora. Jedini način da je se netko drugi dokopa je samo ako mulja. I to se upravo dogodilo, što je cijeli proces poprilično zakompliciralo. Situacija je postala ozbiljna, politički i pravno totalno neizvjesna, pretvorivši se na kraju u jednu totalnu dramu.

Bijaše to prava pomorska bitka, epske naravi  i povijesne istine: Može li mala i slabašna Hrvatska bez druga Tita obraniti svoje more? Odgovor na ovo pitanje očekivan  je danima s velikom strepnjom.

Toga jutra, u osvit same presude, zadubljen u neke davne morske misli, osjetih kako i mene prolaze trnci.

 

O more

još se sjećam onih dana

kad si naša tijela

milovalo pjenom tvojih vala

tad smo djeca bili mi

i još nismo znali

sto nam nosiš ti

 

I konačno, došao je čas. Sudac Gilbert niti jednom riječju ne spomenu Savudriju i njezinu valu. Sudbeno vijeće crtkalo je samo granice po Piranskom zaljevu.

Gledajući s pravne strane možda  ne izgleda baš potpuno bistro. Ali jedan lirski večernji pogled sa daleke pučine na zapadnu obalu Istre donosi prosvjetljenje. Bijeli bljesak, 3 u grupi, svakih petnaest sekundi: Ono što smo tražili to smo i dobili. Savudrijska vala ostaje naša.

Sada čujem da je bio neki geografski nesporazum.

 

Kolumna Priroda društva, Davora Suhana, na portalu Moja Rijeka

Komentari

Za korisnike Facebooka



Za korisnike foruma

    Registriraj se

Ako prilikom prijavljivanja dolazi do greške, kliknite OVDJE.



Još iz kategorije Priroda društva



Ove mrežne stranice koriste kolačiće kako bismo vam pružili bolje korisničko iskustvo. Za više informacija o korištenju kolačića na ovim stranicama, kliknite ovdje. Nastavkom pregleda web stranice slažete se sa korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda kliknite na: